Potencijal umjetne inteligencije u obrazovnom sustavu iznimno je velik. AI bi mogla postati neka vrsta personaliziranog tutora koji bi učenicima mogla pomagati u obrazovanju i omogućiti im bolju edukaciju sukladno njihovim interesima. Naravno, pri tome bi AI trebala biti samo pomoć učiteljima koji bi i dalje trebali zadržati svoju ulogu, odnosno čak bi i oni mogli iskoristiti umjetnu inteligenciju kako bi poboljšali način educiranja.
No kao i u drugim sektorima, AI je mač s dvije oštrice. To se pokazalo nakon što je ChatGPT postao dostupan javnosti te su ga mnogi učenici i studenti počeli iskorištavati za varanje na ispitima. O kakvom se problemu radi najbolje možemo vidjeti po komentaru profesora Timothyja Maina sa sveučilišta Conestoga iz Kanade koji je rekao da je situacija u potpunosti kritična. Kao dokaz tome izdvojio je odgovor jednog studenta na pitanje u ispitu: Ja sam samo jezični model, nemam mišljenje o tome.
Još jedan dokaz u tom smjeru jest što se korištenje istraživačkih alata, uključujući i baze podataka knjižnica, smanjilo od pojavljivanja ChatGPT-a, što znači da su AI chatbotovi dijelu studenata zamijenili znanstveni oblik literature koji su ranije koristili.
Kako učenici i studenti sve više koriste umjetnu inteligenciju, tako i profesori razmišljaju o načinima na koji bi se mogli boriti s varanjem i korištenjem AI-a koji je počeo rješavati ispite, pisati eseje i slično.
Profesorica sa sveučilišta St. Johns u New Yorku Bonnie MacKellar odlučila se na zanimljivu metodu. Umjesto na računalima, studenti kodove moraju pisati olovkom na papiru. Također, takvi testovi pisani olovkama imat će veći udio u ukupnoj ocjenu. MacKeller je s više strana čula kako se profesori vraćaju starom principu pisanja papirnatih testova i vjeruje kako je to, u ovom vremenu AI-a, budućnost za studente.
No to nisu jedine promjene s kojima se eksperimentira kako studenti ne bi koristili AI pri rješavanju zadataka. Tako je Bill Hart-Davidson sa sveučilišta u Michiganu kao jedno od rješenja spomenuo promjenu u načinu na koji se postavljaju pitanja, čime bi se mogla zbuniti AI. Također, studenti bi trebali opisivati i način na koji su došli do odgovora kako bi se znalo da su to oni pisali, a ne umjetna inteligencija.
Neke od ideja uključuju i povijest draftova i uređivanja eseja, odnosno testova, kao i dokument na kojem se vide nepravilno napisane rečenice koje su studenti naknadno promijenili. Sve bi to trebalo poslužiti kao dokaz da su testove zaista pisali studenti, a ne da su se samo poslužili s nekim AI chatbotom koji je za njih dao odgovor.
Izvor: Tech Spot
