U ožujku 2022. rusko ministarstvo obrane objavilo je prvu operativnu uporabu nove ruske hipersonične rakete Kh-47M2 Kinzhal u napadu na skladište oružja u zapadnoj ukrajinskoj regiji Ivano-Frankivsk. Iako je to bila prva operativna uporaba ovog novog ruskog oružja, to nije baš toliko povijestan događaj kao što se na prvi pogled mogao činiti, piše za portal Sandboxx Alex Hollings, američki marinac veteran koji se specijalizirao za analizu vanjske politike i obrambenih tehnologija.
Ruski Kinzhal možda jest hipersoničan, ali sigurno nije ništa novo, dodaje Hollings, nakon čega pojašnjava što to točno definira hipersonično oružje kao takvo.
Hipersonično oružje pojam je koji se koristi za opisivanje platformi koje mogu putovati brzinama većim od 5 maha, ili oko 6138 km/h, ali pojam je usvojen za napredne nove sustave oružja koji se razvijaju diljem svijeta, pojašnjava Hollings. Kinzhal putuje hipersoničnim brzinama, ali zapravo nije jedno od ovih naprednih novih oružja, tvrdi.
Istina je da je hipersonični projektil Kh-47M2 Kinzhal zapravo nešto više od konvencionalnog balističkog projektila koji se lansira iz zraka s dizajnom koji datira iz 1980-ih. Imao je veliku korist od namjernih i manje-više namjernih pogrešnih predodžbi o ovoj novoj klasi oružja, koja se često navodi kao razlog zašto Sjedinjene Države zaostaju za Rusijom u hipersoničnoj utrci u naoružanju, piše Hollings.
Hipersonična brzina zapravo i nije toliko posebna, ali postoje nova oružja koja iskorištavaju hipersonične brzine za postizanje ciljeva na nove ili drugačije načine. Kinzhal, međutim, jednostavno nije jedan od njih, naglašava autor teksta u komentaru.
Napredno, novo oružje, a ne samo hipersonično
Hollings tome u prilog podsjeća da hipersonične platforme zapravo postoje već desetljećima i da je dio javnosti gotovo sigurno već upoznat s nekima od njih. Naveo je i više primjera tih hipersoničnih platformi.
Space shuttle je redovito prelazio 25 macha, ili više od 28.000 km/h, tijekom ponovnog ulaska u Zemljinu atmosferu. Aktualni (i tajnoviti) X-37B Zračnih snaga također može postići ove munjevite brzine. Zapravo, praktički svaki balistički projektil i svemirska letjelica koje je čovječanstvo ikada lansiralo bili su i još uvijek su hipersonični po prirodi, ističe Hollings.
To znači da svi ICBM-ovi u američkim nuklearnim zalihama, sve ruske rakete Kinzhal, pa čak i višekratne rakete Falcon 9 Elona Muska dijele sličnost po tome što su hipersonične… I, zapravo, ruska raketa Kinzhal ima više zajedničkog s tim primjenama nego što ima s novim nizom "hipersoničnog oružja", oko kojeg se Rusija, Kina i Sjedinjene Države natječu u prvenstvu uvođenja u uporabu, piše Hollings.
Kinzhal je malo bolji Iskander
Kh-47M2 Kinzhal (hrv. 'bodež') ušao je u operativnu upotrebu 2017., prema ruskim izjavama iz 2018. godine. Hollings, međutim, ističe da to nije novo oružje, koliko je to zapravo modificirana verzija 9K720 Iskandera koji se lansira s zemlje. Iskander, kojim se Rusija također koristi u agresiji na Ukrajinu, balistički je projektil kratkog dometa, a Kinzhal se od njega razlikuje, između ostalog, po posve novom sustavu navođenja dizajniranim posebno za operacije zrak-zemlja.
Razvoj 9K720 Iskandera započeo je 1988., ali su dugotrajna odgađanja, prvotno izazvana raspadom Sovjetskog Saveza, spriječila prvo puno testiranje leta do 1998. Ukupno 13 probnih lansiranja projektila provedeno je na ruskom poligonu Kasputin Yar između 1998. i 2005., da bi oružje konačno ušlo u operativnu upotrebu sljedeće, 2006. godine, podsjeća Hollings.
Kao i Kinzhal, projektil Iskander postiže hipersonične brzine kroz kvazi-balističku putanju leta koja nikada ne napušta atmosferu i može manevrirati cijelom svojom putanjom kako bi izbjegao presretanje.
Balistički projektil 9K720 Iskander i Kh-47M2 Kinzhal doista su sposobna balistička oružja, ali su daleko od vrhunske tehnologije koja se obično spominje u razgovorima o hipersoničnim projektilima. Pretpostavka koja stoji iza projektila Kinzhal prilično je zastarjela – toliko da ima mnogo toga zajedničkog s naporima NASA-e iz 2006. da iskoristi zalihe mornaričkih zaliha umirovljenih projektila AIM-54 Phoenix za testiranje hipersoničnog leta, tvrdi Hollings.
Kinzhal se ne uklapa ni u jednu od dvije nužne kategorije hipersoničnog oružja
Kad je riječ o novom hipersoničnom oružju, obično se misli na jednu od dvije vrste koje su trenutačno u razvoju ili u službi Kine, Rusije i Sjedinjenih Država: hipersonične klizne letjelice i hipersonične krstareće rakete.
Hipersonične klizne letjelice (Hypersonic Glide Vehicles, HGV) nisu toliko različite od bojnih glava na tradicionalnim balističkim projektilima dugog dometa, barem u ranim fazama njihove putanje leta. Nose se u atmosferu preko raketnih pojačivača velike brzine baš kao i tradicionalni ICBM-ovi, iako često ne tako visoko. Projektil zatim pokreće jednu ili više klizećih letjelica koje se oslanjaju na momentum i svoje kontrolne površine kako bi upravljale svojim brzim spuštanjem dok se približavaju svojim ciljevima.
Rusija doista ima takvo hipersonično oružje navodno u upotrebi u svojem oružanom sustavu Avangard, koje bi trebalo nositi na njihovu budućem nuklearnom ICBM projektilu dugog dometa, RS-28 Sarmat. Kinesko protubrodsko oružje DF-ZF također spada u ovu kategoriju, kao i američko konvencionalno brzo udarno oružje i AGM-183 oružje za brzi odgovor lansirano iz zraka (ARRW), oba u razvoju, piše Hollings.
Hipersonične krstareće rakete, s druge strane, oslanjaju se na napredni pogonski sustav scramjet. Scramjet, ili nadzvučni ramjet sa sagorijevanjem, varijacija je dugogodišnje ramjet tehnologije, ali omogućuje izgaranje dok zrak struji kroz motor nadzvučnom brzinom. Budući da su scramjet motori zapravo učinkoviti samo pri ovim velikim brzinama, ti se projektili često postavljaju iz letjelica koje se brzo kreću ili se oslanjaju na drugačiji oblik pogona u prvom dijelu putanje leta (poput rakete), pojašnjava Hollings.
Međutim, u praksi je te platforme mnogo teže i skuplje izgraditi od tradicionalnih krstarećih projektila i do danas nijedna država nije uspješno postavila oružje na pogon scramjeta, piše.
Marketinški trik Rusije?
Hollings isto tako napominje da je Rusija odlučila posvetiti puno resursa pretvaranju svojeg obrambenog aparata u marketinški stroj za inozemnu prodaju oružja i opreme.
Državno gospodarstvo koje stagnira, koje se već bori pod međunarodnim sankcijama, ozbiljno je ograničilo sposobnost Rusije da modernizira svoju vojnu snagu. Ali Rusija je nastavila financirati razvoj novog oružja i sustava s ciljem privlačenja velike pozornosti umjesto da se fokusira na održavanje ili poboljšanje svojih postojećih flota opreme, tvrdi Hollings.
Rusija si jednostavno ne može priuštiti masovnu proizvodnju naprednih zrakoplova poput nevidljivog lovca Su-57 ili tenkova poput T-14 Armata bez stranih interesa koji bi platili račun, dodaje autor teksta. Kako bi privukla te inozemne kupce, kaže Hollings, Rusija mora predstaviti imidž nacije sposobne razviti oružje koje je jednako ili čak superiornije od oružja moćnih država poput Sjedinjenih Država i Kine.
Dakle, iskorištavanjem pogrešnih predodžbi opće javnosti kada su u pitanju stvari poput izraza "hipersonični", Rusija je u stanju prenijeti sliku vojne sile 21. stoljeća za pravu pogodbu. Drugim riječima, Rusija se nada osigurati sredstva koja su joj potrebna za razvoj i primjenu napredne, najsuvremenije tehnologije predstavljanjem Kinzhala i drugog zastarjelog ili loše funkcionalnog oružja kao napredne vrhunske tehnologije, tvrdi taj američki analitičar.
Na kraju poručuje da iako je tehnički točno nazvati Kh-47M2 Kinzhal hipersoničnim projektilom, to je točno na isti način na koji bismo Hitlerovu raketu V-2 mogli nazvati hipersoničnim projektilom.
Izvor: Sandboxx
