Novootkrivena vrsta zvjezdane eksplozije mogla bi nam pomoći da bolje razumijemo termonuklearna događanja na mrtvim zvijezdama.

Novi fenomeni nazivaju se mikronove, a odvijaju se na površini bijelih patuljastih zvijezda koje aktivno gutaju materijal iz bliskog binarnog suputnika (druge zvijezde). Nakupljanje materijala na bijelom patuljku rezultira lokaliziranim termonuklearnim praskom, odnosno mikronovom.

Te eksplozije su viđene kako izgaraju desetke do stotine trilijuna kilograma zvjezdanog materijala u satima, kažu astronomi.

Ako je to teško zamisliti, to je istovjetno nekoliko milijardi Velikih piramida u Gizi ili oko tisućinke Mjesečeve mase, pojašnjavaju znanstvenici.

Fenomen dovodi u pitanje naše razumijevanje kako se događaju termonuklearne eksplozije u zvijezdama. Mislili smo da to znamo, ali ovo otkriće predlaže potpuno novi način da ih postignemo, kaže astrofizičarka Simone Scaringi sa Sveučilišta Durham u Velikoj Britaniji.

Bijeli patuljci u bliskim binarnim sustavima mogu funkcionirati kao termonuklearni eksplozivni strojevi. Bijeli patuljak je ono što je poznato kao 'mrtva' zvijezda, odnosno preostala kolabirana jezgra nakon što je zvijezda glavnog niza ostala bez goriva i izbacila svoj vanjski materijal. Ostale zvijezde ove vrste, u različitim masenim klasama, uključuju neutronske zvijezde i crne rupe.

Jezgra bijelog patuljka je vrlo gusta. Zvijezde bijelih patuljaka imaju masu do 1,4 puta veću od mase Sunca, upakirane u kuglu veličine Zemlje. Mnogi od njih mogu se naći u binarnim sustavima.

U nekim rijetkim slučajevima, oko 10 ih je identificirano u našoj galaksijii, binarni sustavi su dovoljno blizu da bijeli patuljak odvoji materijal od druge zvijezde, što rezultira takozvanom ponavljajućom novom.

Dok se dvije zvijezde vrte jedna oko druge, manji, gušći i masivniji bijeli patuljak izvlači materijal – prvenstveno vodik iz svojeg para. Taj se vodik nakuplja na površini bijelog patuljka, gdje se zagrijava.

Povremeno, masa postaje toliko velika da su tlak i temperatura na dnu sloja dovoljni da izazovu termonuklearnu eksploziju, nasilno izbacujući višak materijala u svemir. Ta se ekplozija zove nova.

Mikronova, otkrili su Scaringi i njegov tim, je poput manje verzije ove eksplozije.

Istraživači su prvi identificirali bijelog patuljka koji emitira mikronovu u podacima TESS teleskopa za lov na egzoplanete. TESS je optimiziran za pronalaženje vrlo malih varijacija svjetline u zvijezdama s egzoplanetima u orbiti; egzoplanet koji prolazi ispred zvijezde uzrokuje vrlo malo zatamnjenje.

U podacima TESS-a, tim je otkrio mikronove kada je pronašao kratki bljesak svjetlosti iz bijelog patuljka, a ne zatamnjenje. To je potaknulo potragu za sličnim događajima kod drugih bijelih patuljaka. Ukupno su pronašli tri praska, od kojih je treći, nakon naknadnih promatranja, doveo do otkrića dosad nepoznatog bijelog patuljka.

No, bljeskovi su bili premali da bi bili nova, koji su mnogo snažniji i dugotrajniji. Stoga je tim krenuo u pronalaženje scenarija koji bi mogao objasniti opažanja. Otkrili su da su najvjerojatnije objašnjenje mikronove, odnosno novi tip eksplozija u svemiru.

Kada je bijeli patuljak sa snažnim magnetskim poljem u bliskom binarnom sustavu, može usisavati materijal iz svog suputnika. Magnetsko polje provodi taj materijal do polova bijelog patuljka, gdje se nakuplja da bi na kraju izazvao izbijanje, slično (ali manjeg razmjera) od tipične nove bijelih patuljaka.

Prvi put smo vidjeli da se fuzija vodika može dogoditi i na lokaliziran način. Gorivo vodika može biti sadržano u podnožju magnetskih polova nekih bijelih patuljaka, tako da se fuzija događa samo na tim magnetskim polovima. To dovodi do eksplodiranja mikrofuzijskih bombi, koje imaju oko milijunti dio snage nove eksplozija, otuda i naziv mikronova, kaže astronom Paul Groot sa Sveučilišta Radboud u Nizozemskoj.

Rezultat ovog istraživanja bi mogao riješiti desetljećima dug misterij. Naime, jedan od bijelih patuljaka, u binarnom sustavu TV Columbae, promatran je kako pokazuje slične bljeskove tijekom posljednjih 40-ak godina. Slične eksplozije zabilježene su i na drugim visoko magnetiziranim bijelim patuljcima tijekom godina.

Ovo otkriće sugerira da bi mikronove mogle biti prilično česte, ali astronomi će morati prikupiti više opažanja kako bi ih dublje razumjeli.

To samo pokazuje koliko je svemir dinamičan. Ovi događaji mogu biti prilično česti, ali zato što su tako brzi da ih je teško uhvatiti u akciji, kaže Scaringi.

Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu Nature.

Izvor: Science Alert

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju