Dvije godine nakon što je progutala zvijezdu, crna rupa iz sebe izbacila materiju titanskih razmjera. Tolika odgoda između proždiranja zvijezde i eksplozije plazme iznenadila je astronome, koji nisu sigurni zašto je to trajalo toliko dugo.
Astronomi su 2018. vidjeli dokaze crne rupe udaljene više od 650 milijuna svjetlosnih godina koja trga zvijezdu u takozvanom plimnom poremećaju. Zatim je 2020., 2021. i 2022. godine drugi tim astronoma pod vodstvom Yvette Cendes iz Harvard-Smithsonian centra za astrofiziku u Massachusettsu ponovno usmjerio pogled prema toj crnoj rupi pomoću nekoliko radioteleskopa. Rezultati tih promatranja objavljeni su u studiji u znanstvenom časopisu Astrophysical Journal.
Obično u događajima plimnog poremećaja, snažna gravitacija crne rupe trga zvijezdu koja je zalutala preblizu, a zatim se ostaci zvijezde povlače u aureolu materije, koja se naziva akrecijski disk, prije nego što propadnu u crnu rupu. Ponekad taj disk izbacuje materiju, nedugo nakon što je zvijezda usitnjena.
Radnja se obično događa u prvih nekoliko mjeseci. Obično kada promatramo plimni poremećaj u radijskim valnim duljinama, oko 20 posto vremena vidimo istjecanje u prvih nekoliko mjeseci, kaže Cendes i dodaje da je vrijeme korištenja radijskih teleskopa dragocjeno pa da astronomi, ako se ništa ne događa s crnom rupom, pažnju usmjeravaju u druge dijelove svemira.
U ovom konkretnom slučaju se naknadno promatranje isplatilo. Otprilike dvije godine nakon spomenutog događaja plimnog poremećaja, izrazito svijetli pramen materijala iznenada je počeo eksplozivno se širiti od crne rupe brzinom do polovice brzine svjetlosti. Crna rupa gotovo sigurno nije pojela neku drugu zvijezdu, niti izbacila bilo koji drugi materijal u međuvremenu, naglašava Cendes. Da je to bio slučaj, promatranja iz teleskopa koji odjednom vide velike dijelove svemira bi uhvatila te događaje.
Ne znamo zašto je ovo podrigivanje toliko odgođeno, kaže ona. Postoji nekoliko mogućih razloga, uglavnom vezanih uz svojstva akrecijskog diska, ali nijedan od njih ne odgovara sasvim. Shvatiti što se točno dogodilo moglo bi biti osobito važno jer je moguće da se ovi odgođeni ispadi događaju u cijelom svemiru, pojašnjava Cendes.
Ovo je bio jedan događaj koji smo primijetili u uzorku od dvadesetak, i do sada se čini da bi odgođeni odljevi poput ovog mogli biti češći nego što smo očekivali, kaže Cendes.
Izvor: New Scientist
