Bivša NASA-ina fizičarka, istaknula je značajan utjecaj eskalacije svemirskog otpada koji stvaraju ambiciozni projekti, poput SpaceX-ove Starlink mreže. Njezina nedavna studija, koja čeka znanstvene recenzije, pokazuje da SpaceX-ov Starlink posebno značajno pridonosi nakupljanju metalnih čestica u Zemljinoj atmosferi, što predstavlja ozbiljnu prijetnju magnetosferi planeta.
Bila sam jako iznenađena. Nitko nije pretjerano istraživao nakupljanje metalne prašine iz svemirske industrije, rekla je dr. Sierra Solter-Hunt za Daily Mail.
Potencijalno remećenje Zemljinog magnetskog polja i posljedična atmosferska erozija
S više od 5500 Starlink satelita u Zemljinoj orbiti, od kojih je operativno njih 5442 i planovima za postavljanje njih još desetke tisuća, nakupljanje svemirskog otpada predstavlja izazov bez presedana. Istraživanje dr. Solter-Hunta sugerira da sama količina tog svemirskog smeća ima potencijal poremetiti Zemljino magnetsko polje, što dovodi do katastrofalnih posljedica sličnih atmosferskoj eroziji koja je viđena na planetima Marsu i Merkuru.
Trenutno imamo oko 10.000 satelita [u orbiti], ali za 10 do 15 godina vjerojatno će ih biti 100.000, naglasila je dr. Solter-Hunt.
Zabrinjavajući nesrazmjer između težine Zemljine zaštitne magnetosfere i nakupljanja metalnih krhotina u orbiti naglašava ozbiljnost situacije. Unatoč tome što igra vitalnu ulogu u zaštiti planeta od kozmičkog zračenja, masa magnetosfere znatno je manja u usporedbi s rastućim volumenom satelitskih ostataka.
Mase drugih dijelova magnetosfere (prstenasta struja, plazmosfera, itd.) nisu široko procijenjene, ali su manje gustoće od Van Allenovih pojaseva, primijetila je dr. Solter-Hunt u svom novom radu, objavljenom na repozitoriju arXiv.
Zemljinu atmosferu treba prestati koristiti kao kantu za smeće svemirske industrije
Iako su otkrića dr. Solter-Hunta potaknula rasprave unutar znanstvene zajednice, pojavio se i skepticizam u pogledu ozbiljnosti potencijalnog utjecaja na koji ona upozorava. Unatoč tome, dr. Solter-Hunt ostaje uporna u zagovaranju proaktivnih mjera za rješavanje sve veće prijetnje koju predstavlja svemirski otpad.
Mislim da moramo odmah prestati koristiti ionosferu i atmosferu kao kantu za smeće svemirske industrije, naglasila je.
Dok znanstvena zajednica raspravlja o implikacijama istraživanja dr. Solter-Hunt, proces znanstvene recenzije ponudit će daljnje uvide u valjanost njezinih otkrića. U međuvremenu, ne može se precijeniti hitnost rješavanja rizika povezanih sa satelitskim onečišćenjem Zemljine atmosfere.
Brojne pritužbe na SpaceX-ove Starlink satelite
Posljednjih su godina i akademski astronomi i konkurenti SpaceX-a izdali brojne službene pritužbe američkoj Federalnoj komisiji za komunikacije (FCC), zbog ambicija SpaceX-a u vezi sa Starlinkom.
Dodavanje gotovo 30.000 Starlink satelita poremetit će cijelo polje astronomskih istraživanja, glasi sažetak pritužbi akademskih istraživača, koje je FCC istaknuo u svojoj odluci odobrenja od 29. studenog 2022. godine, o SpaceX-ovim satelitskim planovima Gen2.
Više znanstvenika je pisalo pisma toj agenciji kako bi izrazilo svoju zabrinutost, uključujući kanadsku astronomkinju i kanadsku profesoricu planetarnih znanosti dr. Samanthu Lawler i dr. Meredith Rawls, znanstvenicu u Zvjezdarnici Vera C. Rubin.
Kad sam čula dr. Lawler… kako govori o tome da nitko ne zna što bi se moglo dogoditi kada satelitski padovi iz Zemljine orbite počnu redovito stvarati krhotine, htjela sam to ispitati dalje kao dio mog doktorata iz fizike plazme, rekla je Solter-Hunt za Daily Mail.
Kritike istraživanja
Međutim, neki astrofizičari i planetarni znanstvenici izrazili su skepticizam prema hipotetskom najgorem mogućem scenariju u navedenom novom istraživanju.
Znanstvenica Fionagh Thompson sa Sveučilišta Durham u Velikoj Britaniji izjavila je za Live Science da se procjene Solter-Hunt o broju budućih satelita "izgledaju pretjerano," budući da su ambiciozni planovi lansiranja kompanija i sami obično pretjerani.
Stručnjak za magnetosferu i planetarni znanstvenik sa Sveučilišta Rochester u New Yorku, dr. John Tarduno, kritizirao je posebno hipotezu da bi gustoća metalnih krhotina mogla postati toliko debela, da odsječe Zemlju od njenih Van Allenovih pojaseva poput magnetskog štita.
No Solter-Hunt je pak naglasila da nitko od njezinih kritičara nije uspio pronaći rupe u njezinoj osnovnoj premisi. Smatram da u ovom trenutku nema pravih znanstvenih kritičara, a istraživanje je ionako u procesu recenziranja, poručila je na kraju.
