Astečka zviždaljka smrti, instrument u obliku lubanje poznat po svojim jezivim zvukovima, predstavlja više od povijesne neobičnosti. Nedavna istraživanja otkrivaju da njezini tonovi aktiviraju zamršene moždane procese te ističu uznemirujuću mješavinu prirodnih i umjetnih svojstava te bizarne zviždaljke.
Švicarski i norveški znanstvenici, predvođeni neuroznanstvenikom Saschom Frühholzom sa Sveučilišta u Zürichu, ispitivali su utjecaj astečke zviždaljke na ljudski mozak. Angažirali su 70 europskih volontera za psihoakustičke testove te su ih izlagali različitim zvukovima, uključujući i zvukove iz zviždaljke smrti. Naime, sudionici nisu bili svjesni jezivih zvukova koji će biti uključeni, što je osiguralo nepristrane reakcije. Od njih, 32 su podvrgnuta fMRI skeniranju dok su čuli nasumične kategorije zvukova, kao što su ljudski i životinjski zvukovi, glazbeni tonovi i prirodni zvukovi.
Zvuk koji se opire jasnoj kategorizaciji
Zvuk astečke zviždaljke izazvao je jake usporedbe s vriskom. Pokazali smo da se zvukovi iz astečke zviždaljke pretežno percipiraju kao averzivni i zastrašujući te da imaju hibridno prirodno-umjetno podrijetlo, naglasili su autori istraživanja koje je objavljeno u časopisu Communications Psychology. Ta jedinstvena mješavina izaziva naše mozgove, gdje dvosmislenost između prirodnog i umjetnog izaziva nelagodu.
Skeniranje mozga sudionika istraživanja pokazalo je da astečka zviždaljka aktivira slušne regije nižeg reda prilagođene uznemirujućim podražajima, poput vriska ili plača. Taj odgovor potiče moždane regije višeg reda, poput inferiornog frontalnog korteksa i medijalnog frontalnog korteksa, da se uključe u složenu klasifikaciju i asocijativnu obradu. Tiuvidi objašnjavaju zašto je zvuk astečke zviždaljke tako uznemirujući, jer se opire jasnoj kategorizaciji i stvara dvosmislenu, alarmantnu percepciju.
Iako se često govorilo da su se koristile u ratovanju, dokazi sugeriraju da su astečke zviždaljke prvenstveno bile ritualne. Pronađene u grobovima koji datiraju između 1250. i 1521. godine, vjerojatno su bile povezane sa žrtvenim ceremonijama i simboličnim prikazima. Znanstvenici vjeruju da su astečke zviždaljke možda bile u čast Ehecatlu, astečkom bogu vjetra, koji je igrao ključnu ulogu u mitovima o stvaranju. Ehecatl je putovao u podzemni svijet da bi dobio kosti prethodnih svjetskih doba kako bi stvorio čovječanstvo, navodi se u studiji. Alternativno, mogli su oponašati žestoke vjetrove Mictlana, astečkog podzemlja.
S obzirom na averzivnu/zastrašujuću i asocijativnu/simboličku prirodu zvuka, kao i trenutačno poznate lokacije iskopavanja na mjestima obrednih ukopa s ljudskim žrtvama, uporaba u ritualnim kontekstima čini se vrlo vjerojatnom, zaključuju autori studije.
Izvor: Science Alert
