Često se govori kako ratove budućnosti neće dobivati vojnici na bojištima koji drže prst na okidaču, već računalni stručnjaci i hakeri koji drže prst na - tipkama miša. Kibernetički napadi, presretanje i ometanje komunikacije, sabotaže kritične infrastrukture, preuzimanje kontrole nad računalnim sustavima neprijatelja samo su neki od načina na koje bi hakeri u vojnim odorama mogli dobivati ratove i prije nego se ispali prvi metak ili granata.

No britanski general Patrick Sanders upozorio je na još jedan način na koji njihovi neprijatelji mogu djelovati u kibernetičkom prostoru. U nekim slučajevima, rekao je gostujući na podcastu Sky Newsa, najvažniji način korištenja kibernetičkog prostora je u utjecaju na ljude, ne sabotažama. Tako se, rekao je, uništavaju društva.

Pri tome je iznio optužbe protiv Rusa i Kineza koji su, kako bi osigurali svoje ciljeve, počeli koristiti aktivnosti koji nemaju veze s vojnim djelovanjima: Najopasnije oružje ne mora ispaljivati metke. Pri tome misli kako iskorištavaju alate i platforme namijenjene za povezivanje poput društvenih mreža za širenje teorija zavjere, potiču podjele društva te ga uništavaju iznutra. Kaže kako bi se to skoro moglo opisati kao poticanje građanskog rata u nekim državama.

Kako se neka zemlja može boriti protiv takve vrste nekonvencionalnih napada? Jedan od načina na koje britanska vojska štiti svoje demokratske procese jest ofenzivnim kibernetičkim udarima protiv neprijatelja, dok je direktor GCHQ-a (britanskog centra za komunikacije) Jeremy Fleming rekao kako su spremni na udar te posjeduju alate s kojima bi mogli hakirati telefone neprijatelja. Iako do sada, prema Flemingu, nisu sudjelovali u kibernetičkim napadima na druge države, potvrdio je sudjelovanje u kibernetičkim akcijama protiv IS-a u Siriji i Iraku u kojima su onemogućili komunikaciju neprijatelja.

Izvor: The Guardian