Priča ide otprilike ovako: svi znamo da nas netko prisluškuje, ali ne znamo tko točno niti na koji način. Zato postoje ljudi koji se udružuju i na stol nam bacaju dokaze o špijuniranju. Jedna od takvih organizacija svakako je WikiLeaks, koja je možda i najpoznatija u razotkrivanju prljavih poslova velikih igrača. Nismo baš sigurni koliko će nam se svaka priča koju WikiLeaks objavi svidjeti, odnosno za koliko će nam točno podignuti razinu paranoje koja je ionako prisutna kod svakoga od nas, ali nema smisla zatvarati oči pred evidentnim dokazima. Ovo je, dakle, još jedna priča o tome kako je CIA pratila (ili još uvijek to čini) korisnike operativnog sustava Microsoft Windows, a da oni jednostavno nisu imali pojma o tome. Ovoga puta radi se o špijuniranju koje zapravo prati određenog korisnika i u svakom trenutku zna njegovu lokaciju koja se pohranjuje na serverima ove američke agencije.

CIA je u slučaju koji je nazvan projekt ELSA koristila vlastiti softver koji je “ugurala” u operativni sustav Windows 7 i pomoću njega dobila preciznu mogućnost geolokacije svakog inficiranog računala. Alex McGeorge, jedan od glavnih ljudi u kompaniji Immunitiy, koja se bavi računalnom sigurnošću, na poprilično plastičan način objasnio je o čemu se zapravo radi. “Ova tehnika  poznata je već duže vrijeme, CIA je imala sve potrebne informacije da bi mogla locirati svakoga od nas”, uz dodatak kako sasvim sigurno ova tehnika nije ograničena samo na sustav Windows 7, nego CIA vjerojatno ima verzije za bilo koju od inačica Microsoftovih operativnih sustava, pa tako i Windows 10. CIA-in softver prikupljao je sve relevantne podatke o bežičnoj (Wi-Fi) konekciji pojedinog računala, a zanimljivo je da je sustav praćenja mogao raditi čak i kada ciljano računalo nije bilo povezano s internetom. K tome, CIA je imala mogućnost brisanja svih tragova, tako da vlasnici računala nisu imali baš nikakvog saznanja o tome što im se zapravo događa.