Crveni koralj, kolonija sastavljena od tisuća životinjica, na tržištu postiže visoku vrijednost, a to je u zadnjih 20 godina dovelo do njegovog velikog uništenja i zato je za zaštitu koralja potrebna je hitna i konkretna reakcija.
Prema legendi, crveni koralj je nastao kada je Perzej odsjekao Meduzinu glavu i bacio je u more, nakon čega su se krvlju prekrivene morske alge okamenile.
Radi se o zaštićenoj vrsti atraktivnog izgleda s tvrdim kosturom koji je cijenjen kao materijal za izradu nakita.
Mnoge ova vrsta zbunjuje jer izgleda kao biljka, po kosturu je mineral, a zapravo je kolonija sastavljena od tisuća sitnih životinjica.
Crveni koralj obitava u dubinama između 30 i 200 metara, gdje god postoji tvrda podloga koja je relativno čista i pod utjecajem struja. Morske struje čiste to područje od sedimentacije, ali donose i plankton kojim se koralji hrane, objasnio je za Hinu biolog Petar Kružić, izvanredni profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu koji radi na projektima vezanim uz klimatske promjene i more, a primarno se bavi koraljima.
Ovo fascinantno biće koje zahtijeva čisto more s malo sedimentacije naraste do 50 cm u promjeru i može ga se naći u Sredozemnom moru. U Jadranu crveni koralj obitava duž istočne obale na potezu od Kvarnera do Albanije i to najčešće na vanjskoj strani otoka.
Crveni koralj može živjeti i više od sto godina, ali vrlo sporo raste i stoga je osjetljiv na ljudsko djelovanje.
Na tržištu postiže visoku cijenu pa ga se enormno eksploatira što je u zadnjih 20 godina dovelo do smanjenja populacije u plićim područjima, a na mnogim mjestima i do istrebljenja.
Međutim, kako tehnike ronjenja svakodnevno napreduju, tako se morsko dno brže osiromašuje i u dubinama. U današnje vrijeme podmorje istražuju roboti pa ronioci lako otkriju kolonije do kojih zaranjaju tek nakon pomoći moderne tehnologije.
Zaštićen je, ali i nije
Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja (GFCM) od 2011. godine donijela je brojne preporuke vezane za eksploataciju crvenih koralja, uključujući plan upravljanja sa ciljem suzbijanja i sprječavanja prekomjernog ulova.
Jedna od glavnih odredbi je vezana za opremu kojom se skupljaju, a propisuje da se može koristiti samo čekić koji koristi ronilac.
Nadalje, berba na dubini do 50 m je zabranjena kako bi se omogućio oporavak plitkih populacija. Zabranjeno je također sakupljati kolonije crvenih koralja čiji je promjer manji od 7 mm, mjereno unutar jednog centimetra od dna kolonije.
Kružić ocjenjuje da je po pitanju crvenog koralja „dosta velika zbrka“ i da se zadnjih 50-ak godina vrlo malo posvećivalo njihovoj stvarnoj zaštiti iako je danas zaštićen propisima u gotovo svim državama Mediterana.
Zaštićen je i kod nas, čak je jedno vrijeme bila na snazi i stroga zaštita, međutim ljudi koji imaju koncesiju na vađenje koralja, mogu to pravo i dalje koristiti. To je kontradiktorno – ako je nešto zaštićeno, trebalo bi značiti da se uopće ne smije dirati, kazao je.
Najčešće nismo sposobni zaštititi naše nacionalne parkove i parkove prirode, a zaštititi vrstu još manje, kazao je.
Najslabija kontrola je bila u vrijeme rata i tada se radilo što se htjelo. Stradala su zaštićena područja, primjerice Kornati, gdje je dosta lokacija očišćeno od koralja, navodi Kružić.
Problem je, napominje Kružić, i što su zaposlenici nacionalnih parkova i parkova prirode bazirani uglavnom na naplatu ulaznica, a manje na zaštitu prirode.
Problem je rendžera u parkovima, njihove osposobljenosti i naobrazbe za taj posao. Problem je i pomorska policija koje nema dovoljno, a uglavnom je aktivna kada je turistička sezona, u drugim dijelovima godine gotovo da ih na terenu nema, napominje Kružić.
Kružić poziva da se omogući veći broj brodova i rendžera koji će čuvati parkove jer oni postoje da bi se sačuvala prirodna baština.
U međunarodni istraživački projekt kojemu je cilj popuniti praznine u znanju o stanju crvenog koralja u regiji uključena je i Hrvatska. Od 2020. godine Ministarstvo poljoprivrede i Sveučilište u Zagrebu surađuju s Alžirom, Francuskom, Grčkom, Italijom, Španjolskom i Tunisom.
Rezultati istraživanja koje će biti dovršeno sljedeće godine pružit će znanstvenu osnovu za određivanje najprikladnijih mjera upravljanja za očuvanje dragocjenog crvenog koralja.
Monitoring i istraživanje nisu jednostavni jer je zaron u takve dubine složen postupak.
Ronjenje je rizičan posao za koji treba imati izvrsnu naobrazbu, a u tim dubinama se ne može ostati duže od 20-ak minuta, kazao je Kružić i dodao da samo izron traje sat vremena.
Klimatske promjene i dinamit u more
Nije samo izlov ono što uništava populaciju, značajan uzrok su i klimatske promjene. Crveni koralj je naviknut na temperature od 12 do maksimalno 14 stupnjeva i na višim temperaturama ugiba.
Lokacije između 30 i 50 m dubine su dosta ugrožene zbog klimatskih promjena i to je uočljivo zadnjih 20-ak godina, nastavlja Kružić. Danas se zbog vrlo visokih temperatura ljeti zagrijava i more pa topliji sloj prodire dublje.
„Postalo je normalno da krajem kolovoza ili početkom rujna na dubini 40-50 m temperatura mora bude čak i 24 stupnja što je neusporedivo više nego prije 50 godina“, upozorava.
Nije preveliki problem za morske organizme ako visoke temperature mora potraju samo nekoliko dana, ali zna se dogoditi da potraje mjesec dana, što je pogubno, ističe.
Neki organizmi, kao što je palamida, spuštaju se niže, ali ribari su tome doskočili pa bacaju dinamit u more da je natjeraju u plića područja čime uništavaju morsko dno.
To je također pojava koja se ne kažnjava, a trebala bi, upozorava Kružić.
Kaže da ima rješenja za navedene probleme, a jedno od njih je isplata određene svote novaca koraljarima kako bi se mogli početi baviti nečim drugim. Smatra da bi se sredstva bez problema mogla povući iz socijalnih fondova EU-a.
Jadran je bara
Jadran nije ono što je bio prije 20-30 godina, polako postaje bara, kaže. Tome doprinosi kanalizacija koja se slijeva u more bez pročišćivača, masovni turizam, akvakultura. Vjeruje da bi se moglo nešto učiniti kada bi odgovorni i odgovarali za svoje postupke.
More nam izgleda predivno kada ga gledamo s obale, a kada zaronimo, doživljavamo razočaranje. Dosta toga stradava, nije dobro, priznaje.
Nova strategija EU-a za bioraznolikost pak predviđa konkretne korake u cilju oporavka bioraznolikosti do 2030., uključujući pretvaranje najmanje 30 posto europskog kopna i mora u zaštićena područja.
Za bioraznolikost bi se po planovima EU-a trebalo osigurati 20 milijardi eura godišnje iz raznih izvora, uključujući sredstva EU-a te nacionalna i privatna sredstva.
Europski parlament je od stupanja na snagu EU-ovog Ugovora iz Lisabona 2009. imao odlučujuću ulogu u oblikovanju zakonodavstva u području upravljanja ribarstvom.
Parlament i Vijeće donijeli su 20. lipnja 2019. Uredbu (EU) 2019/1241 o očuvanju ribolovnih resursa i zaštiti morskih ekosustava putem tehničkih mjera kojom se utvrđuju zajedničke mjere u svim vodama Unije.
Njome se zabranjuje i uporaba određenih destruktivnih ribolovnih alata ili metoda, među ostalim, eksploziva, povlačnih naprava i trgajućih ribolovnih alata za skupljanje crvenog i drugih vrsta koralja.
Kružić se slaže da bi trebale postojati zone u kojima se crveni koralj ne smije ubirati kao i zone u kojima se ne smije loviti riba.
Riba će se tamo razmnožavati, a populacija se širiti izvan zaštićenog područja, tako da se ribari ne trebaju bojati, rekao je za Hinu.
Uvjeren je da danas ne bismo imali problem s crvenim koraljima da smo dobro čuvali zaštićena područja jer bi opstali barem u netaknutim sredinama. Sada imamo ranjene populacije u zaštićenim područjima i uništene u nezaštićenim.
Usisivač morskog dna
Ističe zanimljiv slučaj trpova koji su dugi niz godina bili zaštićeni zbog Kineza koji su ih željeli otkupljivati. Naime, u Kini su trpovi delikatesa i afrodizijak.
Prije tri godine je ministarstvo dozvolilo eksploataciju i trp se počeo nemilice vaditi. Nakon reakcije biologa nisu vratili zaštitu nego samo uveli lovostaj. Takve stvari se ne bi smjele događati jer su posljedice dalekosežne, upozorava.
Trp ima svoju ulogu u moru – hrani se sedimentom, guta ga, probavlja organsku tvar i izbacuje čisti pijesak. Dakle čisti od viška organske tvari pa ga se naziva usisavačem morskog dna, kaže Kružić.
Upozorava i na činjenicu da Ministarstvo zaštite okoliša više ne postoji, već je potpalo pod Ministarstvo gospodarstva. Nada se da će biti ponovno ustrojeno kao samostalno tijelo što bi imalo smisla s obzirom na orijentiranost Europske unije prema većoj bioraznolikosti.
Zaključuje na kraju da crveni koralj još živi u Jadranskom moru, ali je ozbiljno ugrožen. Ponavlja da zaštitu treba što hitnije pojačati, a područja u kojima živi treba zaštititi.
