Iako su ljudi posljednji put po Mjesecu šetali pred gotovo 50 godina, a kad će to učiniti ponovno nije sigurno, to ne znači da ih, kad se jednom vrate, neće dočekati neke dobro poznate stvari.
Naime, nakon što je Nokia uspjela pokrenuti 4G mobilnu mrežu na Mjesecu, koja će astronautima, jednom kad se dokopaju Mjeseca, olakšati komunikaciju sa Zemljom, sad se radi i na još jednom sustavu bez kojeg mnogi ne bi mogli zamisliti život u 21. stoljeću. Bez obzira na to o kojem se planetu radi.
Kako piše Reuters, španjolska tehnološka tvrtka GMV predstavila je svoju verziju navigacijskog sustava za Mjesec. Radi se o sustavu sličnom GPS-u koji bi lunarnim misijama trebao olakšati snalaženje i kretanje na Mjesecu pomoću aplikacija koje bi mogle podsjećati na dobro poznate Google Maps ili Waze.
Projekt "mjesečevog GPS-a" službeno se zove LUPIN i dio je programa Europske svemirske agencije za testiranje novih tehnika pozicioniranja, navigacije i određivanja vremena.
S ovim softverom približavamo Europu uspostavljanju prisutnosti ljudi na Mjesecu i potencijalno bi to bila odskočna daska prema istraživanju Marsa ili ljudskoj prisutnosti na Marsu, rekao je za Reuters Steven Kay, direktor projekta.
Nova tehnologija testirana je na Kanarskim otocima, gdje se u, koliko je to moguće, stvarnim uvjetima testirao prototip GPS-a.
Kako su pojasnili njegovi autori, korištenjem signala sličnih GPS-u sa satelita u orbiti oko Mjeseca, LUPIN bi omogućio roverima i astronautima da u stvarnom vremenu odrede svoju lokaciju na Mjesecu.
Lunarne misije sada koriste kombinaciju inercijalnih navigacijskih sustava (INS), optičkih kamera, senzora visine (LIDAR) i digitalnih karata koje generiraju sateliti u orbiti. Te karte omogućuju planiranje ruta s relativnom preciznošću, identificiranje prepreka i određivanje područja od znanstvenog interesa. Također omogućuju slijetanje na Mjesec s marginama pogreške koje se i dalje smanjuju.
Osim toga, neki moduli eksperimentiraju s ograničenom autonomnom navigacijom, koristeći algoritme računalnog vida za usporedbe u stvarnom vremenu s prethodno pohranjenim kartama. Ova je tehnologija posebno korisna kada je komunikacija sa Zemljom podložna kašnjenjima ili prilikom istraživanja regija na drugoj strani Mjeseca.
Međutim, iako se lunarno mapiranje značajno poboljšalo, ono je i dalje nepotpuno i statično.
Komunikacija ovisi o izravnoj vidljivosti sa Zemljom ili korištenju relejnih satelita u Mjesečevoj orbiti, koji stvaraju komunikacijske zone sjene i vremena latencije koja ometaju trenutno donošenje odluka, navodi se u izjavi GMV-a.
Problem je i što se površina Mjeseca mijenja pod utjecajem udara meteora i kretanja Mjesečeve prašine. Stoga bi sustav koji se oslanja na dobro poznate orijentire na Mjesecu, a redovito je ažuriran novim snimkama sa satelita, dobro došao, ne samo astronautima nego i eventualnim robotima i vozilima koja bi se mogla u budućnosti kretati po Mjesecu.
Izvor: Reuters
