Tragična sudbina Franklinove ekspedicije na Arktiku iz 19. stoljeća i dalje zaokuplja povjesničare i arheologe. Godine 1846. britanski brodovi HMS Terror i Erebus ostali su zarobljeni u arktičkom ledu, što je označilo početak očajničke borbe za preživljavanje njihovih posada. Do 1848. godine 105 mornara, uključujući i kapetana Erebusa Jamesa Fitzjamesa, pokušalo je pobjeći, no nitko nije preživio.
Dokument pronađen u pećini na otoku King William prepričava Fitzjamesov turobni prikaz situacije. Brodovi HMS-a Terror i Erebus napušteni su 22. travnja 1846. godine. Sir John Franklin umro je 11. lipnja 1847., a ukupni gubitak poginulih u ekspediciji je do danas bio 9 časnika i 15 mornara, napisao je Fitzjames. Vjeruje se da preostali preživjeli nikada nisu uspjeli napustiti otok.
Značajna nova otkrića
Posljednjih godina znanstvenici su došli do značajnog otkrića i identificirali su Fitzjamesove ostatke. Proces identifikacije uključivao je DNK analizu kostiju pronađenih na otoku King William, uparenih s uzorcima Fitzjamesovih potomaka. Riječ je tek drugoj pozitivnoj identifikaciji ostataka Franklinove nesretne posade.
Zub, pronađen među stotinama kostiju, bio je ključan za identifikaciju. Čeljusna kost povezana sa zubom pokazala je tragove koji upućuju na kanibalizam. Arheolog Douglas Stenton s kanadskog Sveučilišta Waterloo naglasio je surovost situacije u kojoj se propala Franklinova ekspedicija nalazila. To pokazuje da je on umro prije barem nekoliko drugih mornara te da ni čin ni status nisu bili vladajući principi u posljednjim očajničkim danima ekspedicije dok su se pokušavali spasiti, pojasnio je.
Očaj je bio jači od gnušanja
Turobnu stvarnost u kojoj su se članovi te ekspedicije nalazili potvrđuju izvješća inuitskih svjedoka iz 1850-ih, koji su uočili znakove kanibalizma među ostacima mornara. Istraživanja 1990-ih potvrdila su da su neke kosti imale tragove klanja. To pokazuje razinu očaja koju su Franklinovi mornari morali osjećati da učine nešto što bi inače smatrali gnusnim, rekao je antropolog Robert Park, također sa Sveučilišta Waterloo.
Iako je kanibalizam senzacionaliziran u popularnoj kulturi, novo istraživanje vezano za Franklinovu ekspediciju daje oštru sliku preživljavanja u nezamislivim uvjetima. Stenton je naglasio strašne okolnosti u kojima se nalazila posada te ekspedicije, gdje su mornari gladovali i bili bolesni, s malim izgledima za preživljavanje na smrznutom Arktiku.
Fitzjames je ujedno i prva potvrđena žrtva kanibalizma iz Franklinove ekspedicije. Njegove kosti, zajedno s kostima drugih, položene su u grobnicu obilježenu spomen-pločom. Znanstvenici nastavljaju tražiti DNK drugih potomaka kako bi pomogli identificirati više ostataka ekspedicije.
Navedeno istraživanje objavljeno je u časopisu Journal of Archaeological Science: Reports.
Izvor: Science Alert