Galerija

Ovogodišnja suradnja ZFF-a i HUB 385 (Centar znanja, kreativnosti i inovacija) urodila je zanimljivom i, za one najmlađe, vrlo korisnom radionicom videoigara pod nazivom Moja prva videoigra.

Budući da je festival od samog početka programski usmjeren ka predstavljanju i promociji debitantskih filmova i prvim autorskim koracima, logičan slijed u edukativnom programu bio je organiziranje jedne ovakve radionice. Na radionicama u HUB-u ovaj je vikend sudjelovalo 50-ak djece u dobi od 7-14 godina i na njima su naučili osnove programiranja, odnosno izrade svoje prve videoigre.

Voditelj radionice, Andrej Jovanović, cijeli se život bavi informatikom - od igara, održavanja sustava, izrade i dizajna web stranica. Diplomirao je na TVZ-u, na smjeru informacijski dizajn i do sada je radio na nekoliko projekata izrade videoigara, a trenutno radi kao administrator sustava u informatičkoj tvrtki. Od malih nogu zaljubljenik u videoigre ima samo jednu viziju, kreirati nešto značajno za buduće generacije. Rad sa djecom započeo je još prošle godine na jednoj od HUB-ovih radionica.

Ako se svakome počne od malih nogu pokazivati kako se nešto radi, imat će veliki pogled na to što se sve može gaming industriju, kakvi su alati i što se sve i kako radi, kaže Andrej.

Foto: ZIMO

Za početak radionice i prijavu, djeca nisu trebala imati nikakve vještine niti predznanja. Bilo je bitno da samo znaju čitati. U podučavanju se koristio jednostavan softver za izradu igara (Stencyl), koji omogućuje kombiniranje vizualnih i audio elemenata u jednostavnu interaktivnu cjelinu. Polaznici su naučili koristiti sve popularniju metodu za učenje programiranja – MIT Scratch, način programiranja koji za ulazne podatke ne traži kompliciranu sintaksu modernih programskih jezika već dijete uči programiranju kroz slaganje jednostavnih, uzročno-posljedičnih elemenata. Po završetku radionice, polaznici su samostalno izradili jednostavnu igricu, kopiju Space Invadersa.

Foto: ZIMO

S obzirom na atmosferu, djeca su se dobro zabavila, ali i naučila nešto novo. Njihovi osmjesi i pozitivna vibra rezultirali su sjajnim feedbackom radionice.

Bilo mi je super zanimljivo, rekla nam je 7-godišnja Maja Lea, a njena starija sestra Laura dodala je da joj je bilo super je izrađivati igrice. Ja se već bavim izradom web stranica pa su mi neke stvari već poznate, rekla je Laura.

Puno smo naučili, bilo je jako zanimljivo. Prvi put sam programirao, tj. radio igru i ovo će mi iskustvo dobro doći kao hobi za budućnost, kaže 14-godišnji Patrik.

Frane, Erik i Tibor također su se složili da im je bilo odlično. Naučili smo programirati i sada imamo dovoljno znanja za kreiranje bilo kakve 2D igre.

Foto: ZIMO

Izazovi rada s djecom

Informatika u školama danas nije obavezna, nego dopunska. Sve ovisi o školi, no danas neka djeca informatiku znaju puno bolje od svojih profesora. Odrastaju u tome. Mala anegdota kad smo imali radionice u HUB-u. Trebalo je nešto spremiti klikom na ikonu diskete, no nisu znali što je to točno disketa, a na kraju se ispostavilo da ne znaju ni što je CD jer je njihova budućnost zapravo streaming. I po tome su djeca pametnija od nas jer su oni u skladu s današnjim vremenom puno više nego mi. Upravo zato je super raditi s različitom djecom različitih dobnih skupina, ispričao je Andrej, voditelj radionice.

Dobar, velik i nepresušan izvor za učenje programiranja svakako je i internet, no za bilo kakvo napredovanje u poslu, čak i kad se nauče određeni alati, mora se puno raditi i kod kuće. Mladim nadama Andrej je za kraj poručio: Formula je vrlo jednostavna: Učiti, učiti i samo učiti.