Čak i ako se čovječanstvo uspije ne dovesti do samouništenja ratom ili klimatskim promjenama, još uvijek postoje druge egzistencijalne prijetnje na koje moramo biti spremni.
Zemlja je već unaprijed bila nakrcana mnoštvom opasnosti davno prije nego što se pojavio čovjek i razmnožio po svim dijelovima svijeta, a neke od tih drevnih opasnosti naša vrsta još uvijek nije ni iskusila.
Jedna od najvećih opasnosti dolazi od asteroida, poput onog za koji se sumnja da je uništio dinosaure prije 65 milijuna godina. Dok pokušavamo predvidjeti vlastiti sudnji dan, upozoravajuća priča o dinosaurima kao da sugerira da svoju budnost usmjerimo prema zvijezdama. To ima smisla i ljudi se mudro pripremaju na načine na koje dinosauri nisu mogli, ulaganjima u praćenje asteroida, pa čak i njihovo odvraćanje.
No, dvoje znanstvenika ističe u novom komentaru u časopisu Nature kako ne bismo smjeli dopustiti da zabrinutost zbog asteroida zasjeni drugu kolosalnu opasnost koja nam vreba pred nosom. Riječ je o vulkanima.
Tijekom sljedećeg stoljeća stotine puta veća je vjerojatnost da će se dogoditi vulkanske erupcije velikih razmjera nego udari asteroida i kometa zajedno, pišu Michael Cassidy, profesor vulkanologije na Sveučilištu u Birminghamu, i Lara Mani, znanstvena suradnica u Centru za proučavanje egzistencijalnog rizika na Sveučilištu u Cambridgeu.
Iako su pripreme za asteroide dobre, premalo radimo na vjerojatnijoj vulkanskoj "supererupciji", tvrde Cassidy i Mani. Vlade i globalne agencije troše stotine milijuna dolara godišnje na obranu planeta, uključujući novi američki eksperiment za obranu od svemirskog kamenja, dodaju.
Stvari se moraju promijeniti
NASA-ina misija dvostrukog preusmjeravanja asteroida (DART) uskoro će testirati izvedivost skretanja asteroida pokušajem pomicanja asteroida s putanje. Misija DART koštat će oko 330 milijuna dolara i, iako je to povoljno ako nas spasi od asteroida, Cassidy i Mani napominju da nema usporedive investicije za pripremu obrane od supererupcije vulkana.
To se mora promijeniti, naglašava dvoje britanskih znanstvenika.
Vulkani su možda manje egzotični od vatrenih kugli iz svemira, ali to je razlog više da ih poštujemo. Vulkani su, za razliku od asteroida, već ovdje na Zemlji. Oni su raštrkani po cijelom planetu, često prekriveni slikovitim krajolikom koji umanjuje njihov destruktivni potencijal.
I dok su ljudi u moderno doba vidjeli mnogo strašnih erupcija, većina ih je blijeda u usporedbi sa supervulkanima, koji eruptiraju svakih 15.000 godina. Posljednja supererupcija ove vrste dogodila se prije otprilike 22.000 godina, prema američkom Geološkom institutu (supererupcija je ona s magnitudom 8, najvišom ocjenom na Indeksu vulkanske eksplozivnosti ili VEI).
Podsjetnik - 1816. godina bez ljeta
Najnovija erupcija magnitude 7 dogodila se 1815. godine na planini Tambora u Indoneziji, a od posljedica te erupcije poginulo je oko 100.000 ljudi. Pepeo i dim smanjili su globalnu temperaturu u prosjeku za oko 1 Celzijev stupanj, uzrokujući iduću "godinu bez ljeta" (1816.). Posljedično su propadali i usjevi, što je dovelo do gladi, izbijanja bolesti i nasilja.
Praćenje vulkana poboljšano je od 1815. godine, kao i naša sposobnost prikupljanja globalne podrške za pomoć u katastrofama, ali ne nužno dovoljno da nadoknadi sve rizike s kojima se sada suočavamo.
Ljudska populacija na Zemlji udvostručila se od ranih 1800-ih, primjećuju Cassidy i Mani, a neka su velika urbana područja procvjetala u blizini opasnih vulkana. Više se oslanjamo i na globalnu trgovinu, tako da nemiri na jednom mjestu mogu potaknuti nestašice hrane i druge krize negdje drugdje u svijetu.
Opasnost je veća nego što mislimo
Opasnost koju predstavljaju vulkani također može biti veća nego što mislimo. U studiji iz 2021. godine, koja se temelji na podacima iz drevnih ledenih jezgri, istraživači su otkrili da su intervali između katastrofalnih erupcija stotinama ili čak tisućama godina kraći nego što se prije vjerovalo.
Povijest mnogih vulkana ostaje nejasna, što otežava predviđanje budućih erupcija i usmjeravanje resursa tamo gdje su rizici najveći. Trebamo više istraživanja ledenih jezgri, kao i povijesnih i geoloških zapisa, uključujući morske i jezerske jezgre, posebno u visokorizičnim regijama s malo podataka poput jugoistočne Azije, ističe dvoje britanskih znanstvenika.
Također nam je potrebno više interdisciplinarnih istraživanja koja bi nam pomogla predvidjeti kako bi supererupcija mogla osakatiti civilizaciju, identificirajući rizike za trgovinu, poljoprivredu, energiju i infrastrukturu, plus geografske "ključne točke", na kojima se vulkanski rizici preklapaju s kritičnim trgovinskim mrežama, napominju Cassidy i Mani.
Opsežnije praćenje vulkana također je od vitalnog značaja, uključujući praćenje sa zemlje, kao i promatranje iz zraka i satelita. Britanski znanstvenici primjećuju da su vulkanolozi dugo čeznuli za specijaliziranim satelitom za promatranje vulkana koji bi mogao povećati spremnost izvan trenutačnog sustava dijeljenja postojećih satelita s drugim znanstvenicima.
Svijest i obrazovanje zajednice još su jedan ključ razvijanja otpornosti. Ljudi moraju znati žive li u zonama opasnosti od vulkana, kako se pripremiti za erupciju i što učiniti kada se dogodi.
Osim pripremnog djelovanja, vlasti također trebaju načine za emitiranje javnih upozorenja kada vulkani eruptiraju, poput tekstualnih poruka s pojedinostima o evakuacijama, savjetima za preživljavanje erupcije ili uputama do skloništa i medicinskih ustanova, zaključuju Cassidy i Mani.
Izvor: Science Alert
