Dugotrajni COVID može utjecati na kvalitetu života pacijenata više od nekih vrsta raka i u jednakoj mjeri kao Parkinsonova bolest, sugerira novo istraživanje.
Istraživanje koje su proveli University College London (UCL) i Sveučilište Exeter ispitalo je utjecaj dugotrajnog COVID-19 na živote 3754 hospitaliziranih osoba zbog te bolesti.
Pacijenti su u okviru studije trebali odgovoriti na pitanja u aplikaciji o tome koliko dugo COVID-19 utječe na njihov svakodnevni život i dati ocjenu od 0 do 40 kako bi se označila ozbiljnost stanja.
Utvrđeno je da su prosječni rezultati o umoru slični ili lošiji nego kod pacijenata s anemijom povezanom s rakom ili teškom bolešću bubrega, a rezultati kvalitete života također su niži od onih s uznapredovalim rakom.
Znanstvenici su sugerirali da je utjecaj dugotrajnog COVID na svakodnevne aktivnosti pacijenata snažniji nego kod pacijenata koji su pretrpjeli moždani udar te da je usporediv s pacijentima s Parkinsonovom bolešću.
Za dugotrajni COVID ljudi moraju imati kontinuirane simptome 12 tjedana nakon akutne zaraze koronavirusom.
Prema NHS-u, britanskoj nacionanloj zdravstvenoj službi, glavni pokazatelji dugotrajnog COVID-19 su ekstreman umor, kratak dah, gubitak njuha i bolovi u mišićima.
Dr. Henry Goodfellow s UCL-ovog Instituta za epidemiologiju i zdravstvo, jedan od voditelja studije, rekao je da utjecaj još nije potpuno shvaćen.
Naši rezultati otkrili su da dugotrajni COVID ima razoran utjecaj na živote pacijenata, s umorom kao najvećim utjecajem na sve, od društvenih aktivnosti do posla, obveza i održavanja bliskih odnosa, rekao je.
Znanstvenici su također naveli da bi dugotrajni COVID mogao imati "značajan ekonomski i socijalni utjecaj".
Od ispitanih u studiji, 94 posto ih je "radne dobi" (između 18 i 65), od kojih je njih 51 posto navelo da nisu bili u stanju raditi barem jedan dan u proteklom mjesecu.
Nadamo se da će bolje razumijevanje simptoma i utjecaja dugotrajnog covida kod ovih pacijenata pomoći NHS-u i kreatorima politike da usmjere ograničene resurse na prilagodbu postojećih usluga i osmišljavanje novih kako bi bolje zadovoljili potrebe pacijenata s dugim COVID-19, rekao je Goodfellow.
Naša otkrića pokazuju da bi umor trebao biti važan fokus kliničke skrbi i osmišljavanja rehabilitacijskih usluga, dodao je.
Koautor, profesor William Henley s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Exeteru, rekao je da je "hitno potrebno više istraživanja kako bismo omogućili razvoj usluga utemeljenih na dokazima za podršku ljudima koji pokušavaju upravljati ovim iscrpljujućim novim stanjem".
Vezane vijesti
Ne propustite ni ovo
