Iako to ne možda ne doživljavamo tako, san nam ne dolazi postupno. Umjesto toga, mozak iznenada prelazi iz budnog stanja u san unutar nekoliko minuta, otkriva novo istraživanje koje može promijeniti pristupe liječenju poremećaja spavanja, poput nesanice.
tri vijesti o kojima se priča
Dosad su znanstvenici pretpostavljali da je taj prijelaz spor i postupan, no dokaza za to je bilo malo. Iako je san toliko temeljan za naš život, način na koji mozak utone u njega bio je dosad misterij, kaže za New Scientist Nir Grossman s s britanskog Sveučilišta Imperial College London i jedan od autora navedenog istraživanja koje je objavljeno u časopisu Nature Neuroscience.
Grossman i njegov tim razvili su novu metodu korištenjem elektroencefalografije (EEG) za praćenje moždane aktivnosti tijekom utonuća u san. Modelirali su 47 EEG signala matematički, dodjeljujući svakoj točki koordinate poput karte. Ta vizualizacija omogućila je timu da prati moždanu aktivnost dok se približava "zoni početka sna", koja odgovara drugoj fazi NREM spavanja (spavanje bez brzih pokreta očiju).
Sada možemo uzeti pojedinca, izmjeriti moždanu aktivnost i u svakoj sekundi reći koliko je blizu da zaspi, u svakom trenutku, s preciznošću koja prije nije bila moguća, objašnjava Grossman.
Analiza EEG zapisa više od 1000 sudionika pokazala je da udaljenost do početka sna ostaje stabilna sve do otprilike 10 minuta prije sna, kada naglo pada. Trenutak bez povratka u prosjeku se događa 4,5 minute prije sna, ističe Junheng Li, također s navedenog britanskog Sveučilišta i isto tako jedan od autora istraživanja.
Novi putevi u liječenju nesanice?
Nakon toga britanski znanstvenici su prikupili podatke 36 osoba praćenih tijekom tjedan dana, što je pak otkrilo da se trenutak odlaska u san može predvidjeti s preciznošću do jedne minute.
Ono što mi to sugerira jest da, iako su ljudi vrlo različiti, svaka osoba može imati vlastiti put do sna koji ponavlja iz noći u noć, kaže za New Scientist Laura Lewis s američkog MIT-a, koja nije sudjelovala u istraživanju.
Iako sami mehanizmi ostaju nepoznati, otkriveni okvir mogao bi jednog dana otkriti neuronske krugove koji upravljaju početkom sna i pomoći u liječenju nesanice, dodaje Lewis.
Bilo nam je jako teško pronaći taj trenutak početka sna. Kad bismo znali kada se to događa, onda bismo mogli otkriti koja je to moždana regija ili moždani krug koji uzrokuje da netko zaspi?, zaključuje na kraju Lewis.