Znanstvenici sa Sveučilišta Glasgow u najnovijem eksperimentu potvrdili su desetljećima staru teoriju koja kaže da crne rupe mogu proizvesti energiju kao posljedicu "ekstremno čudne fizike".
Teroiju je još davne 1969. godine postavio Roger Penrose, koji je tvrdio da se može proizvesti energija tako da se objekt, poput recimo rakete, pusti kroz crnu rupu i rascijepi popola. Povratom jedne polovice trzajna akcija dobila bi na energiji zbog rotacije crne rupe te bi se ta energija mogla pohraniti za kasniju uporabu. Penrose je smatrao da se na takav način energijom mogu napajati čitavi svjetovi.
Penrose je isto tako smatrao da takav eksperiment, zbog njegove inženjerske kompleksnosti, može vjerojatno provesti samo vrlo napredna, izvanzemaljska civilizacija.
Godine 1971. fizičar Yakov Zeldovich sugerirao je da se teorija može testirati pomoću svjetlosti projicirane na rotirajuću površinu koja bi je iskrivila, no takva bi površina trebala imati rotaciju od milijardu okretaja u sekundi, što ni danas nije moguće.
No tim fizičara sa spomenutog sveučilišta došao je do otkrića i potvrde te teorije korištenjem zvučnih valova, a razlog je jednostavan, jer je za taj eksperiment potrebna površina sa znatno manjom rotacijom.
Konstruirali su prsten zvučnika i slali rotirajući zvučni val prema rotirajućem disku od pjene na čiju su pozadinu bila pričvršćena dva mikrofona. Otkrili su da kako su zvučni valovi prolazili kroz disk, njihova je frekvencija povećana za 30 posto. Taj je efekt poznat i kao rotacijski Dopplerov efekt, sličan opće poznatom linearnom Dopplerovu efektu.
Vodeći autor studije Marion Cromb pojasnio je da je fenomen rotirajućeg Dopplerova efekta ograničen na cirkularni prostor.
Iskrivljeni zvučni valovi mijenjaju svoju frekvenciju promatrano iz perspektive rotirajuće površine. Ako površina dovoljno brzo rotira, onda frekvencija zvuka može izvesti nešto vrlo čudno. Može iz pozitivne prijeći u negativnu frekvenciju te čineći to ukrasti dio energije iz rotacije površine, kaže Cromb.
Tijekom eksperimenta fizičari su otkrili da je frekvencija zvuka u trenutku kontakta s diskom spustila toliko da se zvuk više nije mogao čuti, no izlaskom na drugu stranu dobio je na frekvenciji 30 posto više od originalnog signala. To znači da je izašao s više energije nego što je ušao.
Tim u skoroj budućnosti planira sličan eksperiment i s elektromagnetskim valovima.
Izvor: Independent.co.uk
