Kad su se pojavile, Google Glass bile su čudo tehnologije. Te pametne naočale trebale su omogućiti ljudima da istovremeno funkcioniraju u dva svijeta - stvarnom i virtualnom.

No, zbog cijelog niza problema (kako zakonodavnih, tehnoloških, ali i onih koji se tiču pitanja privatnosti), Google Glass nikad nisu pronašle svoje mjesto kod šire publike.

Međutim, to ne znači da su otpisane. Već smo pisali kako bi se mogle koristiti u proizvodnji, a uz malu pomoć umjetne inteligencije, mogle bi postati i ne zamjenjiv alat u terapiji autističnih osoba.

Studija koju su proveli na Sveučilištu Stanford, u sklopu "The Autism Glass Project", pokazala je da korištenje Google Glassa olakšava autističnim osobama snalaženje u društvu.

Jedno od glavnih obilježja osoba s autizmom problem je komunikacije s drugim ljudima. Autistične osobe često imaju problema s uspostavljanjem kontakta očima, ali i identifikacijom izraza lica i emocija.

Terapija uz Google Glass (Foto: Stanford University) (Foto: Stanford University)

Autori studije iskoristili su Google Glass kako bi snimili različite izraze lica osobe koja se nalazila ispred autističnog djeteta. Te slike su potom učitali u aplikaciju napravljenu za pametni telefon. Umjetna inteligencija u aplikaciji analizira fotografije i definira izraze lica kao jedan od osam izraza - sreća, tuga, ljutnja, gađenje, iznenađenje, strah, prijezir i mir.

Rezultat analize se u obliku emoticona prikazuje na zaslonu Google Glassa ili se "šapne" kroz slušalicu.

Iako je studija rađena na malom broju ispitanika, rezultati su impresivni te potiču na daljnje proučavanje. Naime, sudioici studije su naučili lakše i bolje prepoznavati izraze lica, poboljšali svoje društvene vještine pa čak i počeli uspostavljati kontakt očima.

Inače, projekt "The Autism Glass Project" na Stanfordu se provodi posljednje tri godine, a cilj je pomoću tehnologije olakšati život i snalaženje u društvu prvenstveno djeci koja imaju dijagnosticiran autizam.