Ako ste mislili da je prašina koja lebdi u vašem domu grozna, nemojte ni pokušati zamisliti kako je astronautima na Međunarodnoj svemirskoj postaji.
Uz to što piju recikliranu vodu, jedu dehidriranu hranu, udišu reciklirani zrak, studija je otkrila i da je prašina koja lebdi oko njih puno gora od one uobičajene, na koju smo navikli na Zemlji, a k tome je i u puno većoj koncentraciji.
Znanstvenici povezani s NASA-inim istraživačkim centrom Glenn i Sveučilište Birmingham, otkrili su da je Međunarodna svemirska postaja dom specifičnoj mješavini čestica prašine koja, među ostalim, uključuje mikroplastiku i spojeve koji se nalaze u izolaciji zgrada.
Studija objavljena u časopisu Environmental Science and Technology Letters, analizirala je specijalizirane filtere zraka koji se nalaze na Međunarodnoj svemirskoj postaji. Istraživači su tako otkrili brojne kemikalije (među kojima su i one koje se nazivaju "vječne kemikalije") za koje je ranije utvrđeno da mogu biti toksične u visokim razinama.
Iako zrak na Međunarodnoj svemirskoj postaji "konstantno cirkulira" osam do deset puta na sat i prolazi kroz specijalizirani sustav filtracije, filtri tamo općenito pročišćavaju ugljični dioksid i druge zagađivače. Međutim, nitko ne zna koliko se kemikalija također filtrira.
Drugi je problem što visoke razine ionizirajućeg zračenja, kojem je svemirska postaja izložena, mogu ubrzati procest starenja plastike na brodu, zbog čega se ona brže pretvara u mikroplastiku i prenosi zrakom.
To može udovesti do toga da se koncentracije i relativno obilje kemikalija u prašini na Međunarodnoj svemirskoj postaji značajno razlikuju od onih u prašini iz zemaljskih unutarnjih mikrookoliša, pojašnjavaju znanstvenici.
Naša otkrića mogla bi imati utjecaj na buduće svemirske postaje i staništa, gdje bi moglo biti moguće isključiti mnoge izvore onečišćenja pažljivim odabirom materijala u ranim fazama projektiranja i izgradnje, rekao je koautor Stuart Harrad, profesor kemije okoliša na Sveučilište u Birminghamu.
