Znanstvenici sa Sveučilišta Stanford identificirali su novu podvrstu depresije koja bi mogla utjecati na čak četvrtinu svih pacijenata s velikim depresivnim poremećajem (Major depression disorder ili MDD), prema istraživnaju objavljenom u časopisu JAMA Network Open.
Rezultati spomenute studije pomažu objasniti zašto najpopularniji lijekovi za liječenje depresije nisu uvijek učinkoviti. Znanstvenici su ovaj novoidentificirani podtip depresije označili kao 'kognitivni podtip', koji je jedinstven od ostalih predloženih podtipova zbog svojih kognitivnih nedostataka u pažnji, pamćenju i samokontroli. Ti simptomi često traju čak i kada su pacijentima propisani antidepresivi koji djeluju na serotonin.
Velika manjina pacijenata s novim oblikom depresije
U nasumičnom kliničkom ispitivanju koje je uključivalo preko 700 odraslih osoba, znanstvenici sa Stanforda otkrili su da je 27 posto pacijenata s MDD-om lošije obavljalo kognitivne zadatke i imalo lošiji odgovor na standardne lijekove, piše u studiji. Ako se ovaj postotak odnosi na stanovništvo SAD-a, to sugerira da bi otprilike 5,7 milijuna pacijenata samo u SAD-u moglo imati ovu verziju depresije.
Bihevioristička znanstvenica Laura Hack i njezini kolege tvrde da su hitno potrebni ciljaniji tretmani za depresiju kako bi se riješio problem te značajne manjine pacijenata. "Za znatnu manjinu pacijenata s depresijom potrebno je poboljšati kogniciju kako bi se poboljšalo opće depresivno raspoloženje i funkcija", ističu autori studije.
Pad kognitivnih funkcija nije samo posljedica depresije
Studija sugerira da taj novoidentificirani kognitivni podtip predstavlja prvi klinički djelotvoran kognitivni biotip depresije. To pokazuje da pad kognitivnih funkcija nije samo posljedica depresije, već bi mogao pridonijeti i njezinom razvoju.
Studije oslikavanja provedene tijekom istraživanja otkrile su da pacijenti s navedenim kognitivnim podtipom pokazuju smanjenu aktivaciju u prefrontalnom korteksu i cerebralnom korteksu, regijama povezanim s izvršnim funkcijama poput planiranja, postavljanja ciljeva i kontinuirane pažnje. Utvrđeno je da je opseg kognitivnog oštećenja povezan s ozbiljnošću simptoma depresije i odgovorom na njezino liječenje.
Ova je studija ključna jer psihijatri imaju malo alata za mjerenje depresije koji bi im pomogli u donošenju odluka o liječenju, objašnjava Hack. Nedostatak učinkovitih alata za mjerenje često dovodi do procesa pokušaja i pogrešaka u propisivanju lijekova, što može pogoršati patnju pacijenata i povećati rizik od suicidalnih misli.
Potrebna promjena u pristupima liječenju depresije
Znanstvenici naglašavaju potrebu za daljnjim istraživanjem kako bi se utvrdilo mogu li se rezultati primijeniti na druge antidepresive i metode liječenja. Nadaju se da će njihova studija doprinijeti promjeni u pristupima liječenju depresije, priznajući heterogenost stanja i važnost ciljanja na kognitivna oštećenja.
Identifikacija kognitivnog podtipa depresije naglašava nužnost poboljšanja kognicije kako bi se poboljšalo opće raspoloženje i funkcioniranje značajnog dijela pacijenata s depresijom. Autori studije naglašavaju važnost razvoja više ciljanih tretmana koji se bave kognitivnim nedostacima povezanim s ovom podvrstom.
Izvor: Science Alert
