Dok je cijeli svijet podvlačio crtu pod uspjehe u 2024. godini, Indija je gotovo neočekivano lansirala letjelice blizance na svom prvom probnom letu kojim testira ključnu tehnologiju za izgradnju vlastite svemirske postaje.
Indijska organizacija za istraživanje svemira (ISRO) lanisrala je dvije SpaDeX letjelice na vrhu rakete za lansiranje polarnih satelita iz svog svemirskog centra Satish Dhawan u Sriharikoti.
Predsjednik ISRO-a S. Somanath u prijenosu uživo objavio je kako je raketa uspješno postavila letjelice, Target i Chaser, u pravu orbitu. Ako sve prođe u redu, 7. siječnja mogli bi testirati mogućnost autonomnog pristajanja u orbiti.
Misija uključuje i sekundarni modul korisnog tereta s 24 različita eksperimenta, među kojima je i mala robotska ruka. Znanstvenici se nadaju da će nakon uspješnog pristajanja te dvije letjelice moći demonstirati i upotrebu robotske ruke, ali i prijenos snage između spojenih letjelica.
Ova je tehnologija ključna za indijske svemirske ambicije kao što je slanje indijskog astronauta na Mjesec, povratak uzorka s Mjeseca, izgradnja i rad stanice Bharatiya Antariksh (BAS), itd., napisali su dužnosnici ISRO-a u pregledu misije, koristeći službeni naziv za Planirana indijska svemirska stanica. Tehnologija pristajanja u svemiru bitna je kada su potrebna višestruka lansiranja raketa za postizanje zajedničkih ciljeva misije.
Letjelice Target i Chaser nalazit će se u niskoj Zemljinoj orbiti na visini od 470 kilometara, a testirat će operaciju spajanja s udaljenosti nešto većoj od 20 kilometara.
Nakon uspješnog pristajanja i učvršćivanja, prijenos električne energije između dvije letjelice-satelita bit će demonstriran prije i tijekom odvajanja kako bi se pokrenuo rad njihovih sustava. Očekivani životni vijek misije je do dvije godine, rekli su dužnosnici ISRO-a.
Pojasnili su kako je tehnologija spajanja ključna za planiranu misiju Chandrayaan-4 na Mjesec, čiji je cilj vratiti uzorke s lunarnog južnog pola na Zemlju. Letjelica kojom će se vraćati uzorci morat će pristati u Mjesečevoj orbiti kako bi se uzorci prebacili u posebnu kapsulu za povratak na Zemlju. Sposobnost autonomnog pristajanja također je potrebna za konstrukciju i rad buduće svemirske stanice koju ISRO razvija i želi napraviti u sklopu svog svemirskog programa.
.
