Internet naš svagdašnji ili kako je paranoja postala način života

Nevjerojatni su razmjeri opće histerije koja se iz dana u dan širi brže nego bilo koji oblik bilo koje pandemije, pritom je ključno pitanje gdje je gornja granica 'utjerivača straha' koji nas bombardiraju kataklizmičkim najavama...

Tomislav Ćuto Tomislav Ćuto | 12.04.2014. / 15:36

Internet naš svagdašnji ili kako je paranoja postala način života

Postanite fan na Facebooku ako već niste!

Nevjerojatni su razmjeri opće histerije koja se iz dana u dan širi brže nego bilo koji oblik bilo koje pandemije, pritom je ključno pitanje gdje je gornja granica "utjerivača straha" koji nas bombardiraju kataklizmičkim najavama...

Sve čovjek pomisli kad ne može gore, oni (ne znam tko su točno, ali znam da mi idu na živce) sjete se "nečega" što pretvore u "najgoru noćnu moru otkako je svijeta, a interneta pogotovo". Posljednja u nizu "kazni s nebesa" kada su u pitanju internet i svi oni koji ga koriste stigla je u obliku sigurnosnog propusta koji je nazvan Heartbleed. U nekakvom ekstremno slobodnom prijevodu to bi se "po naški" moglo reći raskrvavljeno srce, krvavo srce, srce koje krvari ili nešto u tom stilu i bez obzira koju inačicu prijevoda koristili stvar doista zvuči super ozbiljno i gotovo nepopravljivo. Kud' ćeš gore nego da ti srce počne krvariti, tu su šanse za spas minimalne, po svemu sudeći idući sastanak je zakazan ni više ni manje nego kod Svetog Petra, a znamo da kad s njim moraš na razgovor onda tu svaka šala prestaje...

Naravno da nema šale, kad famozni Heartbleed zahvaća čak 66% čitavog interneta, što god to značilo. Ali, stručnjaci su zaključili da upravo toliko postotaka čitavog interneta (što je, zapravo, čitavi internet?!) "boluje" od opasnosti, bolje rečeno pošasti s kakvom se do sada nikada nismo susreli na mreži svih mreža. A nije da se na "www polju" do sada nismo susretali s raznim proročanstvima, najavama i predskazanjima kako će se sve, eto, raspasti, a mi ćemo ostati bez interneta, što je, valjda, najgore što se čovječanstvu može dogoditi. Zadnje ovako "grozno" čega se sjećam, a to znači da sam dovoljno star, što i nije za pohvaliti se, je Y2K bug, Year 2000 Bug, odnosno Milennium Bug. Za one koji se ne sjećaju o čemu se radi, stvar je poprilično slična najnovijoj histeriji, a radilo se o tome da su stručnjaci i "stručnjaci", baš kao i sada, predvidjeli opći kaos i "tehnološki sudnji dan".

Mjesecima se lamentiralo i sa strahom dočekivalo 1. siječnja 2000 godine, koji je naznačen kao dan kada će se raspasti sve što smo do tada poznavali, a što je bilo vezano uz računala. Jer, stručnjaci i "stručnjaci" su "znali" da će se na prijelazu sa 31. prosinca 1999. na 1. siječnja 2000. računala "zblesirati" do te mjere da će popadati svi serveri, webovi, zrakoplovi, sateliti, mostovi, zgrade, autoceste, ma baš sve, sve što je na bilo kakav, pa i najmanji način vezano uz računala. Oni koji su i inače skloni paranoji već su se počeli pripremati za život nakon života, gradili su kolibe, podzemna i nadzemna skloništa, jer su, naravno, znali da stiže kazna od koje čovječanstvo, a ni računala, neće moći pobjeći. Na kraju se, nevjerojatno ali istinito, nije dogodilo baš ništa, svi mi koji smo imali računala uredno smo ih koristili 1. siječnja 2000., pročitali smo pokoji e-mail, razmijenili pokoju poruku preko ICQ-a, a bogme smo i pročitali ponešto sa tada, iz današnje perspektive, poprilično smiješnih web portala...

Od tada, pa sve do dana današnjeg, stalno je opasnost negdje iza ugla, ranjivi su serveri, routeri, modemi, mobiteli, pametni telefoni, laptopi, tableti, ranjivo je sve i stalno treba biti na oprezu. Kao da iole normalnom čovjeku treba dodatno objašnjavati da je na internetu izložen potencijalnom problemu... Ali, paranoja je opako oružje, a kad je internet u pitanju, paranoja je dosegnula nivo koji je nekada bio apsolutno nezamisliv. Tolika količina straha je apsolutno nevjerojatna, stalno, ali baš stalno nas upozoravaju kako nas gledaju, prate, špijuniraju, kradu nam podatke, znaju sve o nama... I kad se naučiš da je to tako, da moraš s tim živjeti, oni se sjete Heartbleeda i 66% (šteta da nisu mogli napisati kako je 666%, to bi tek bio spektakl!) interneta koji je ugrožen ovom (ne)izlječivom boleštinom i sigurosnim propustom. Dobra vijest? A valjda postoji, valjda bi ta bila da je sve ovo do sada bila "kamilica", pa sva ona upozorenja o krađi lozinki, podataka, brojeva kreditnih kartica i sve ostalo možemo zaboraviti.

Navodno, ali samo navodno, bi sva ta gungula oko "krvavog srca" mogla biti riješena tek 2020. Tu se postavlja objektivno pitanje što da radimo do tada? Da čekamo ili da pogasimo sve što smo "zakačili" na internet? Jer, ako smo izloženi, onda je to opasno, jer nas mogu špijunirati, pokrasti, čak i oteti, pa je onda logično da sve ugasimo i ostavimo se interneta. Dakle, da napravimo upravo ono čega smo se najviše bojali 2000. kada su nas uvjeravali da će sve otići u "shut down". Naravno da se ne možemo odreći interneta, jer internet je, sviđalo nam se to ili ne, dio nas, ali što onda da radimo?! Paranoični smo, jer su svi paranoični, internet je paranoičan, a kad smo paranoični onda je moć trezvenog prosuđivanja svedena na minimum. Što, dakle, da radimo, ima li netko ideju?

Objavljena je, istina, lista web stranica i to samo onih najpoznatijih koje su pogođene Heartbleedom, pa nam se savjetuje da hitno provjerimo imamo li tamo račun i da odmah promijenimo lozinku. Iskreno, ako bih krenuo mijenjati lozinke na svim web servisima koje koristim, a koji su sigurno "u 66%", onda imam samo dva izbora; ili da danima radim samo to ili da zaposlim osobnog asistenta za mijenjanje lozinki. Da se ne lažemo, prvo mi se ne da, a za drugo nemam love, stoga se mogu prepustiti i čekati kada će i meni srce početi krvariti. Ili, možda, doista odjaviti sve usluge vezane uz "on-line" pa čak i isključiti struju, jer se ne tako davno otkrilo da National Security Agency može špijunirati čak i računala koja su isključena, ali su "uštekana" u struju. Kad smo već kod NSA, oni se brane od optužbi da su već godinama upoznati sa Heartbleedom i tvrde da nisu ništa čuli, vidjeli, ni znali... Super, to što im je jedini posao da sve čuju, vide i znaju, a to nisu uspjeli kad je prijetnja svih prijetnji u pitanju savršena je podloga za odličnu parodiju.

Uglavnom, internet je danas, definitivno, nedvojbeno i nesumnjivo mjesto najveće paranoje, toliko velike da čovjek od toga postane - paranoičan. I što ćemo sad? Ne znam za vas, ali ja ću i dalje koristiti internet, valjda iz nekakvog osobnog protesta prema svim tim stupidnim kataklizmičkim najavama i vijestima. Pa kud' puklo da - puklo!

Foto via Digital Trends

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju

Vezane vijesti

Još vijesti