Pričali smo s najpoznatijim hrvatskim blogerom Domagojem Jakopovićem poznatijim pod nadimkom Ribafish. Što on misli o blogerskoj sceni, kako živi svoj život i što mu je najvažnije u životu pročitajte u nastavku.
Poznat si široj javnosti kao najpoznatiji hrvatski bloger. Što te potaknulo na pisanje bloga?
Kombinacija egotripa i hedonizma. naime, imao sam dobru temu za koju nitko od ljudi, koji imaju love, nije bio zainteresiran (dnevnik tate), a istovremeno sam se vidio kako jednog dana u budućnosti drkuljim na suncu uz pivkana i ćevape na nekom brodiću, pišem dva sata dnevno i grcam u parama zarađenim pisanjem. Dobar san, ali ipak samo san... I tak sam se navukel...
Radiš za jedan od najpoznatijih časopisa - Playboy, kako je došlo do te suradnje?
Diplomirani sam profesor Geografije koji zbog klasičnog mita i korupcije u ovoj šugavoj državi nisam mogao doći do stalnog zaposlenja u školi, pa sam počeo raditi kao copywriter pišući usput svoje dogodovštine i budalaštine. To su skužili u “Kliku” i dali mi otvorene ruke, a ja počeo pisat o seksu, nogometu, pivama i općenito - pravit budalu od sebe (što nije problem) i raji se to svidjelo. Svi danas žele ispast pametni i face, a ja sam jedini pozirao u gaćama s placa i gurao si parizer u nos. Nažalost, u “Kliku” sam bio honorarno, pa sam morao naći stalan posao jer sam bio trudan, i kad su me pozvali iz Playboya za urednika, jer im se sviđalo što i kako pišem, tamo sam i osto. Eto, pet i pol godina skoro. Ne, ne seksam duplerice.
Kako izgleda tvoj radni dan?
U šest dizanje, kavica, đus, sklekovi, fušanje do 8-9, bazen triput tjedno, posao do pet ili duže ako je dedlajn (pisanje, rewritanje, uređivanje, sve), u vrtić po juniora, s njim na bazen, vraćanje opranog i izmorenog njegovoj majci (to je samo dvaput tjedno), grijanje juhe i pad u krevet oko ponoći, plus što sam glasnogovornik Hrvatske Mense, Društva prijatelja Piva i Bowling Kluba Purger... Pokušavam u to ugurat putovanja u države koje još nisam posjetio (imam 53 skalpa za sad), ali mi u zadnje vrijeme baš i ne ide...
Što misliš o budućnosti blogera?
Iskreno, nekad sam više pratio scenu, a sada mi je malo dosadilo. I nemam brate cajta. Fali mi neki jaki igrač, da se smijem ili naježim, ali ništa me se u zadnje vrijeme nije dojmilo. Vjerojatno je i moja greška jer se ne trudim dovoljno kopat, ima tu uvijek nebrušenih dijamanata, ali bloganje je krvav posao. Ako nisi spreman navikavat publiku barem godinu dana na dva posta tjedno u približno isto vrijeme - niš od tebe, koliko god kvalitetan bio.
Zarađuješ li pišući blog?
Da. Malo ali sitno. Dobio sam veliku kutiju Durexa, vitamine i one masti za jetru iz Twinlaba i pare od VIP-a.
Još uvijek ljudi ne shvaćaju dovoljno ozbiljno internet kao veliku šansu zaraditi novac. Što misliš o internetu kao platformi za buduće poduzetnike?
Tiskani mediji su u padu, internet je budućnost. Dakle, ja sam budućnost - ulažite u mene!!!
Pročitali smo da si predsjednik Curling kluba (članak iz 2007). Je l' se još uvijek baviš tim sportom i od kud ljubav prema njemu?
O da, CK Čudnovati Čunjaš se ne predaje unatoč lošim rezultatima prošle sezone. Sve o klubu je na blogu www.ribafish.com, držte nam fige u ožujku kad napadamo titulu prvaka! Ljubav? A htio bi na Olimpijadu, a ovo je zadnji brod... Remorker... Skela...
Gdje se vidiš za 5 do 10 godina?
Buraz, ne vidim se za tjedan dana, evo krov nam se raspo na zgradi pa treba davat 100 eura za pričuvu. Ne znam. Vidim se kako skupljam pare za život i omogućavam rastavitom najdražem mi junioru med i mlijeko. Vidim se kako radim zadaće i slavim petice i usmjeravam ga da bude sretan sitnicama i voli svijet. Za mene je lako...
Savjeti za mlade poduzetnike blogere?
Upornost, znoj, krv, suze, odricanje. I možda jednog dana fukate besplatno ko ja! Ne, ozbiljno, uskoro će puno ljudi živjeti od interneta, pitanje je trenutka, i treba se što ranije ukrcati na vlak.
Pošto svakoga pitamo na kraju ovo pitanje, moramo i tebe. Što misliš o našem blogu? Možda neki savjet?
Bijela pozadina? Helouuu!? Pa ne delamo uštipke, ono...:) Gle, da sam se obogatio od bloga, mogo bi sipat mudrosti, ovak, upoznao sam prek bloga dvadesetak divnih ljudi, nasmijao se, naputovao, dobio savjeta i čvaraka... Imam dnevnik odrastanja svoga djeteta i hrpu pizdarija koje sam proživio na jednom mjestu, a to je meni super, kaj ne! Savjet? Pisat, igrat se, veselit se, nagrada će doći sama! Piviliii!
