Istraživanje hrvatskih znanstvenika otkrilo ključnu stvar o dugotrajnoj zaštiti od bolesti COVID-19

Hrvatski znanstvenici objavili su izuzetno važne rezultate istraživanja o bolesti COVID-19 koji daju uvid u dugotrajniju zaštitu od nje.

tri vijesti o kojima se priča Više od refleksa Zijevanje čini nešto posve neočekivano u našim mozgovima, a znanstvenici kažu: "Ovo uopće nismo očekivali" i to nije sve Google je potvrdio ono što se dugo očekuje: Android i iPhone će uskoro moći direktno razmjenjivati datoteke Da se naježiš! VIDEO Upoznajte Moyu, humanoidnog robota koji pomiče realizam do neugodnih granica

Znanstveni časopis Vaccines, jedan od časopisa Američkog društva virologa, objavio je rezultate istraživanja znanstvenika hrvatske Specijalne bolnice Sv. Katarina (autori: Primorac D., Brlek P., Matišić V., Molnar V., Vrdoljak K., Zadro R.) i njemačke Sveučilišne bolnice u Bonnu (autor: Parčina M.) u kojoj su analizirali dugotrajnost i učinkovitost stanične imunosti na populaciji od 200 ispitanika.

Tijekom provođenja studije ispitanici su bili podijeljeni u četiri različite grupe: ispitanici s prethodnom infekcijom virusom SARS-CoV-2 (grupa 1), ispitanici cijepljeni protiv virusa SARS-CoV-2 (grupa 2), ispitanici koji su prethodno preboljeli COVID-19 te su uz to i cijepljeni (grupa 3) te grupa necijepljenih ispitanika koji nisu preboljeli COVID-19 (grupa 4).

Izraelska studija otkrila zanimljive podatke o dugoročnoj kvaliteti antitijela protiv bolesti COVID-19

Analizom je utvrđeno da ispitanici grupe 4 (oni koji nisu preboljeli COVID-19 te nisu cijepljeni) nemaju razvijenu staničnu imunost, dok su ispitanici grupe 1, 2 i 3 imali izraženu staničnu imunost, što je utvrđeno mjerenjem razine interferona gama (IFN-γ), ključnog citokina koji proizvode naši limfociti s ciljem kočenja umnažanja virusa.

Rezultati studije pokazuju da stanična imunost, mjerena koncentracijom interferona gama (IFN-γ), predstavlja dugotrajnu zaštitu protiv bolesti COVID-19 i do 20 mjeseci nakon infekcije i/ili cijepljenja.

Utvrđeno je da razina staničnog imuniteta u osoba koje su cijepljene i/ili preboljele COVID-19 ne opada s vremenom. S druge strane, razina stanične imunosti nije se statistički značajno razlikovala u ispitanika koji su preboljeli COVID-19 u usporedbi s cijepljenima jednim od dostupnih cjepiva. Grupa ispitanika koji su preboljeli COVID-19 i cijepljeni imala je statistički značajno najvišu razinu stanične imunosti.

Osim toga, istraživanje je pokazalo da ne postoji razlika u razinama stanične imunosti u muškaraca i žena.

Razine antitijela ispitanika kod kojih je prošlo više od šest mjeseci od kontakta s virusom SARS-COV-2 bile su statistički značajno niže u usporedbi sa skupinom ispitanika ​kod koji​h je prošlo manje od šest mjeseci. ​Istovremeno, razina stanične imunosti uvjetovane limfocitima mjerenjem ​koncentracije interferona gama (IFN-γ) nije ​bila uvjetovana vremenom proteklim od infekcije.

Zašto se neki ljudi ne zaraze iako su bili izloženi koroni? Nova studija donosi mogući odgovor, ali i upozorenje: "Nitko se ne bi trebao oslanjati samo na to"

Kako ističu znanstvenici, važno je napomenuti da je od ukupnog broja ispitanika samo jedan ispitanik bio ponovno inficiran nakon preboljenja bolesti COVID-19, dok je ukupno pet cijepljenih ispitanika dobilo infekciju nakon cijepljenja. Autori napominju da su navedeni podatci istraživanja prikupljeni neposredno prije pojave omikron-soja virusa te da se zbog više od 30 mutacija u proteinu S (engl. spike) ovog soja očekivano pojavio puno veći broj probojnih infekcija i reinfekcija virusom.

Ovo istraživanje ukazuje na važnu ulogu stanične imunosti posredovane limfocitima T u dugotrajnoj zaštiti od bolesti COVID-19 te se očekuje da će nadolazeća istraživanja u polju stanične imunološke obrane doprinijeti boljem uvidu u imunopatogenezu bolesti COVID-19 i javnozdravstvenom zbrinjavanju pandemije virusa SARS-CoV-2.

U radu autori naglašavaju da se imunosni odgovor organizma na viruse sastoji od dvije ključne komponente: staničnog i humoralnog imuniteta. Pojednostavljeno govoreći, humoralnu imunost čine antitijela (protutijela) koja neutraliziraju virus i time sprječavaju njegov ulazak u zdrave stanice. Stanični imunološki odgovor zasniva se na aktivaciji citotoksičnih limfocita T, a u njihovoj aktivaciji sudjeluju i pomoćnički limfociti T. Diferencijacijom citotoksičnih limfocita većim djelom nastaju aktivirani citotoksični limfociti T koji uništavaju stanice inficirane virusom. Manji dio diferencira se u memorijske citotoksične limfocite T, čija je uloga ponovna aktivacija citotoksičnih limfocita T nakon ponovnog izlaganja virusnim antigenima. Citotoksični limfociti T prepoznaju stanice inficirane virusom te ih uništavaju lučenjem brojnih enzima i ​spojeva, poput interferona gama IFN-γ, te tako onemogućuju daljnje širenje virusa. Autori ističu da su mjerenje ​razine interferona gama IFN-γ ​izvodili u uzork​u periferne venske krvi nakon stimulacije limfocita ​T d​ijelovima proteina S virusa SARS-CoV-2 metodom ELISA (engl. Enzyme-Linked ImmunoSorbent Assay).

Imunitet na koronavirus kod onih koji su preboljeli COVID-19 i cijepili se mogao bi trajati doživotno

Zahvaljujem svim kolegama i ispitanicima koji su sudjelovali u ovoj studiji tijekom koje smo dobili važne rezultate koji nam pomažu u razumijevanju odgovora našeg organizma na infekciju virusom SARS-CoV-2. Od početka pandemije upućujem na važnost stanične imunosti, između ostalog uvjetovane i memorijskim stanicama, a za koju smo pokazali da predstavlja ključ dugotrajne zaštite od bolesti COVID-19. Sada je postalo očito da utvrđivanje stanične imunosti postaje iznimno značajno ne samo za pojedinca već i za objektivizaciju stanja populacije koja je bila izložena virusu SARS-CoV-2, a sve s ciljem kontrole aktualne pandemije. S druge strane, potvrdili smo ono što su primijetili i neki drugi znanstvenici, a to je da se mjerenjem razine protutijela ne može predvidjeti snaga i trajnost stanične imunosti. Tijekom dugotrajnog procesa recenzije našeg rada nastavili smo istraživanja i do sada smo obradili već više od tisuću ispitanika, no kako je naša upravo objavljena studija rađena prije pojavnosti omikron-varijante, naš slijedeći cilj bit će kontinuirano praćenje trajanja učinka stanične imunosti u sve četiri ranije navedene skupine, ali i na nove varijante virusa SARS-CoV-2 poput omikron-varijante, istaknuo je prof. dr. sc. Dragan Primorac. 

Imunološka osobitost većine respiratornih infekcije je loša indukcija humoralnog imuniteta. Naš znanstveni rad naglašava značaj tih nalaza u svjetlu ove pandemije. Dijagnostička primjena interferon-gama oslobađajućih testova će sve više dobivati na značaju, i ne samo u kontekstu respiratornih infekcija već i u okvirima primjene cjepiva. Unatoč složenosti ove pretrage, mi kao liječnici ćemo morati sve više primjenjivati ovakve i slične dijagnostičke alate koji nam dopuštaju na jedinstven i vrlo precizan način izmjeriti jačinu T-staničnog odgovora pojedinca. U samome duhu egzaktne i osobne medicine veselim se daljnjem razvoju ovakvih i sličnih dijagnostičkih metoda koje će u budućnosti davati odgovore o imunološkom statusu pojedinca na cijeli panel respiratornih virusnih i bakterijskih uzročnika, a ne samo na virus SARS-CoV-2, dodao je doc.dr.sc. Marijo Parčina.