Hrvatski znanstvenici objavili su izuzetno važne rezultate istraživanja o bolesti COVID-19 koji daju uvid u dugotrajniju zaštitu od nje.
Znanstveni časopis Vaccines, jedan od časopisa Američkog društva virologa, objavio je rezultate istraživanja znanstvenika hrvatske Specijalne bolnice Sv. Katarina (autori: Primorac D., Brlek P., Matišić V., Molnar V., Vrdoljak K., Zadro R.) i njemačke Sveučilišne bolnice u Bonnu (autor: Parčina M.) u kojoj su analizirali dugotrajnost i učinkovitost stanične imunosti na populaciji od 200 ispitanika.
Tijekom provođenja studije ispitanici su bili podijeljeni u četiri različite grupe: ispitanici s prethodnom infekcijom virusom SARS-CoV-2 (grupa 1), ispitanici cijepljeni protiv virusa SARS-CoV-2 (grupa 2), ispitanici koji su prethodno preboljeli COVID-19 te su uz to i cijepljeni (grupa 3) te grupa necijepljenih ispitanika koji nisu preboljeli COVID-19 (grupa 4).
Analizom je utvrđeno da ispitanici grupe 4 (oni koji nisu preboljeli COVID-19 te nisu cijepljeni) nemaju razvijenu staničnu imunost, dok su ispitanici grupe 1, 2 i 3 imali izraženu staničnu imunost, što je utvrđeno mjerenjem razine interferona gama (IFN-γ), ključnog citokina koji proizvode naši limfociti s ciljem kočenja umnažanja virusa.
Rezultati studije pokazuju da stanična imunost, mjerena koncentracijom interferona gama (IFN-γ), predstavlja dugotrajnu zaštitu protiv bolesti COVID-19 i do 20 mjeseci nakon infekcije i/ili cijepljenja.
Utvrđeno je da razina staničnog imuniteta u osoba koje su cijepljene i/ili preboljele COVID-19 ne opada s vremenom. S druge strane, razina stanične imunosti nije se statistički značajno razlikovala u ispitanika koji su preboljeli COVID-19 u usporedbi s cijepljenima jednim od dostupnih cjepiva. Grupa ispitanika koji su preboljeli COVID-19 i cijepljeni imala je statistički značajno najvišu razinu stanične imunosti.
Osim toga, istraživanje je pokazalo da ne postoji razlika u razinama stanične imunosti u muškaraca i žena.
Razine antitijela ispitanika kod kojih je prošlo više od šest mjeseci od kontakta s virusom SARS-COV-2 bile su statistički značajno niže u usporedbi sa skupinom ispitanika kod kojih je prošlo manje od šest mjeseci. Istovremeno, razina stanične imunosti uvjetovane limfocitima mjerenjem koncentracije interferona gama (IFN-γ) nije bila uvjetovana vremenom proteklim od infekcije.
Kako ističu znanstvenici, važno je napomenuti da je od ukupnog broja ispitanika samo jedan ispitanik bio ponovno inficiran nakon preboljenja bolesti COVID-19, dok je ukupno pet cijepljenih ispitanika dobilo infekciju nakon cijepljenja. Autori napominju da su navedeni podatci istraživanja prikupljeni neposredno prije pojave omikron-soja virusa te da se zbog više od 30 mutacija u proteinu S (engl. spike) ovog soja očekivano pojavio puno veći broj probojnih infekcija i reinfekcija virusom.
Ovo istraživanje ukazuje na važnu ulogu stanične imunosti posredovane limfocitima T u dugotrajnoj zaštiti od bolesti COVID-19 te se očekuje da će nadolazeća istraživanja u polju stanične imunološke obrane doprinijeti boljem uvidu u imunopatogenezu bolesti COVID-19 i javnozdravstvenom zbrinjavanju pandemije virusa SARS-CoV-2.
U radu autori naglašavaju da se imunosni odgovor organizma na viruse sastoji od dvije ključne komponente: staničnog i humoralnog imuniteta. Pojednostavljeno govoreći, humoralnu imunost čine antitijela (protutijela) koja neutraliziraju virus i time sprječavaju njegov ulazak u zdrave stanice. Stanični imunološki odgovor zasniva se na aktivaciji citotoksičnih limfocita T, a u njihovoj aktivaciji sudjeluju i pomoćnički limfociti T. Diferencijacijom citotoksičnih limfocita većim djelom nastaju aktivirani citotoksični limfociti T koji uništavaju stanice inficirane virusom. Manji dio diferencira se u memorijske citotoksične limfocite T, čija je uloga ponovna aktivacija citotoksičnih limfocita T nakon ponovnog izlaganja virusnim antigenima. Citotoksični limfociti T prepoznaju stanice inficirane virusom te ih uništavaju lučenjem brojnih enzima i spojeva, poput interferona gama IFN-γ, te tako onemogućuju daljnje širenje virusa. Autori ističu da su mjerenje razine interferona gama IFN-γ izvodili u uzorku periferne venske krvi nakon stimulacije limfocita T dijelovima proteina S virusa SARS-CoV-2 metodom ELISA (engl. Enzyme-Linked ImmunoSorbent Assay).
Zahvaljujem svim kolegama i ispitanicima koji su sudjelovali u ovoj studiji tijekom koje smo dobili važne rezultate koji nam pomažu u razumijevanju odgovora našeg organizma na infekciju virusom SARS-CoV-2. Od početka pandemije upućujem na važnost stanične imunosti, između ostalog uvjetovane i memorijskim stanicama, a za koju smo pokazali da predstavlja ključ dugotrajne zaštite od bolesti COVID-19. Sada je postalo očito da utvrđivanje stanične imunosti postaje iznimno značajno ne samo za pojedinca već i za objektivizaciju stanja populacije koja je bila izložena virusu SARS-CoV-2, a sve s ciljem kontrole aktualne pandemije. S druge strane, potvrdili smo ono što su primijetili i neki drugi znanstvenici, a to je da se mjerenjem razine protutijela ne može predvidjeti snaga i trajnost stanične imunosti. Tijekom dugotrajnog procesa recenzije našeg rada nastavili smo istraživanja i do sada smo obradili već više od tisuću ispitanika, no kako je naša upravo objavljena studija rađena prije pojavnosti omikron-varijante, naš slijedeći cilj bit će kontinuirano praćenje trajanja učinka stanične imunosti u sve četiri ranije navedene skupine, ali i na nove varijante virusa SARS-CoV-2 poput omikron-varijante, istaknuo je prof. dr. sc. Dragan Primorac.
Imunološka osobitost većine respiratornih infekcije je loša indukcija humoralnog imuniteta. Naš znanstveni rad naglašava značaj tih nalaza u svjetlu ove pandemije. Dijagnostička primjena interferon-gama oslobađajućih testova će sve više dobivati na značaju, i ne samo u kontekstu respiratornih infekcija već i u okvirima primjene cjepiva. Unatoč složenosti ove pretrage, mi kao liječnici ćemo morati sve više primjenjivati ovakve i slične dijagnostičke alate koji nam dopuštaju na jedinstven i vrlo precizan način izmjeriti jačinu T-staničnog odgovora pojedinca. U samome duhu egzaktne i osobne medicine veselim se daljnjem razvoju ovakvih i sličnih dijagnostičkih metoda koje će u budućnosti davati odgovore o imunološkom statusu pojedinca na cijeli panel respiratornih virusnih i bakterijskih uzročnika, a ne samo na virus SARS-CoV-2, dodao je doc.dr.sc. Marijo Parčina.
