Mogu se ponašati povučeno i općenito se ponašati kao da žive na višoj razini postojanja od nas običnih ljudi, ali mačke zapravo obraćaju pažnju puno više nego što ponekad mislimo.
Posljednjih godina znanstvenici su pokazali da se mačke zapravo duboko povezuju s ljudima. Ta složena stvorenja mogu i žele komunicirati s nama, pa čak i prate naše pokrete kada nismo u blizini. Što je još više nevjerojatno, mačke mogu prepoznati vlastita imena (sposobnost koju uglavnom povezujemo s psima), a nova istraživanja sad pokazuju da to ide i puno dalje nego što smo mislili.
U novoj studiji objavljenoj u znanstvenom časopisu Scientific Reports, znanstvenici su otkrili da osim što znaju vlastita imena, mačke također prepoznaju imena drugih mačaka koje su im poznate, a možda znaju i imena ljudi koji žive u istom kućanstvu.
Zapanjujuće otkriće
Misao da bi vaša mačka mogla znati vaše ime može zvučati čudno, ali pse je moguće istrenirati da pamte imena stotina različitih stvari, pa to možda i ne bi trebalo biti toliko iznenađujuće.
Možda je najčudnije shvatiti da ta povučena, naizgled odsutna stvorenja sve vrijeme krišom slušaju kako razgovaramo.
Ono što smo otkrili je zapanjujuće. Želim da ljudi znaju istinu. Čini se da mačke ne slušaju razgovore ljudi, ali zapravo slušaju, objasnio je za list The Asahi Shimbun Saho Takagi sa Sveučilišta Azabu u Japanu.
Eksperimenti s mačkama iz kućanstva i mačjih kafića
U eksperimentima, Takagi i kolege istraživači proučavali su mačke koje su živjele u nastambama za više mačaka, bilo da su bile domaće mačke koje su živjele s drugim mačkama u kućanstvu, ili mačke koje su živjele u 'mačjim kafićima' u Japanu, gdje posjetitelji mogu komunicirati s brojnim mačkama koje žive u tom objektu.
U testovima, istraživači bi predstavili mački sliku poznate mačke iz istog kućanstva/kafea (nazvanog 'model mačka') na zaslonu računala. Dok je slika bila prikazana, snimka glasa vlasnika bi naglas izgovorila ime modela mačke (nazvano 'kongruentno stanje') ili bi izgovorilo drugo ime ('nekongruentno stanje').
Tim je otkrio da su mačke iz domaćih kućanstava dulje gledale u ekran računala tijekom nekongruentnog stanja, možda zato što su bile zbunjene ili zaintrigirane neusklađenošću slike i imena modela mačke.
Različita razina društvenog učenja
Međutim, mačke iz cat caffea nisu pokazale isto kašnjenje za računalom tijekom eksperimenta, možda zato što su živjele u nastambama s brojnim drugim mačkama (a ne samo nekoliko), ili su možda bile manje upoznate s odabranim modelom (i imenom) mačke.
Samo su kućne mačke očekivale specifično mačje lice nakon što su čule ime mačke, što sugerira da poistovjećuju ime s određenom pojedinom mačkom. Kada su čule ime mačke, te mačke su očekivale odgovarajuće lice, pišu znanstvenici u studiji.
Tim smatra da mačke vjerojatno nauče ove vrste odnosa između imena i lica promatrajući interakcije trećih strana kod kuće, a moguće je da mačke koje žive u mačjim kafićima i koje su okružene potencijalno desecima mačaka i nizom ljudi koji ulaze u kafić, nemaju iste prilike za društveno učenje imena drugih mačaka.
U drugom eksperimentu, istraživači su proveli sličan test, ali su koristili ljude kao poticaj umjesto modela mačke. Mačkama je prikazana slika osobe s kojom su živjele (u višečlanom kućanstvu), a istovremeno se izgovorilo ime te osobe ili pak neko drugo ime.
Činilo se da su i ovoga puta mačke malo duže gledale na ekran računala kada je došlo do neusklađenosti između slike i imena, ali taj je učinak bio veći u kućanstvima u kojima je živjelo više ljudi i u kućanstvima u kojima je mačka živjela dulje s obitelji.
Naše tumačenje je da mačke koje žive s više ljudi imaju više mogućnosti čuti kako se koriste imena od mačaka koje žive s manje ljudi, a da život s obitelji dulje vrijeme povećava to iskustvo. Drugim riječima, učestalost i broj izloženosti podražajima mogu učiniti vjerojatnijim povezanost imena i lica, objašnjavaju istraživači.
Na kraju ipak ostaje - ali...
Vrijedi napomenuti da je, iako istraživači tvrde da njihova studija predstavlja prve dokaze da domaće mačke povezuju ljudski govor i svoje društvene reference kroz svakodnevna iskustva, ipak riječ o još uvijek prilično maloj studiji (koja uključuje samo desetke mačaka), tako da njezini rezultati ne jamče njihovo ponavljanje u budućim istraživanjima.
U tu svrhu, tim japanskih znanstvenika priznaje da još uvijek ne znamo puno o specifičnim mehanizmima iza socijalnog učenja kod mačaka. Dok se činilo da životinje u studiji povezuju imena i lica (kako za poznate ljude tako i za druge mačke), još uvijek ne razumijemo u nekom konačnom smislu kako one razvijaju tu povezanost u svom životnom okruženju.
Dio se toga jednostavno svodi na poteškoće proučavanja mačaka, što su autori studije uredno zabilježili.
Jedna mačka je uspjela proći tek samo prvo proučavanje, prije bijega iz sobe i penjanja izvan dosega, napomenuli su.
Izvor: Science Alert
