Posljednjih se godina vodi rasprava o tome kako igranje videoigara utječe na djecu i mlade, ali i odrasle. Jesu li one tek nevina zabava ili mogu odvesti u ozbiljnu ovisnost koja sa sobom donosi i cijeli niz problema?

Postoji ovisnost o videoigrama. Videoigre imaju snažna adiktivni potencijal za sve osobe, pogotovo mlade, pojašnjava dr. psih. Ante Bagarić iz Klinike za psihijatriju Vrapče.

Kad su videoigre tek nastajale, nitko nije mogao predvidjeti kako će one utjecati na ponašanje onih koji ih igraju.

Danas se zna da je to teški poremećaj, teška bolest u smislu da ima svoj početak, razvoj i brojne komplikacije, objašnjava dr. Bagarić.

Najveći je problem pojava žudnje koja s vremenom postaje toliko jaka da joj se osoba ne može oduprijeti. Stoga bi već od malih nogu djecu trebalo učiti kako se odnositi prema videoigrama.

Djecu bi od vrtića trebali početi učiti o svim potencijalnim opasnostima koje nose videoigre. O kulturi i higijeni igranja videoigara, naglašava dr. Bagarić te dodaje kako bi prvi korak bio naučiti djecu da nakon pola sata igranja naprave pauzu.

Činjenica je da videoigre same po sebi nisu zle ili dobre, već način na koji ih koristimo određuje i način na koji će one utjecati na nas. Neke vrste videoigara mogu čak pozitivno utjecati na razvoj djece, odnosno na razvoj njihovo logičko razmišljanje odnosno motoričke funkcije.

Nema djeteta danas, u Hrvatskoj, koje ne igra videoigre. S tim moramo računati. One nose zadovoljstvo, kao i druge igre, one i razvijaju ličnost. One su dio naših života, dodaje dr. Bagarić.

Iako službeno ne postoji nikakva evidencija ovisnika o videoigrama, neke procjene govore da bi ih u Hrvatskoj moglo biti vi od 100 tisuća.

Kako bi se taj broj smanjio potreban je zajednički rad roditelja, medija, ali i samih proizvođača videoigara na edukaciji mladih o pozitivnim i potencijalno negativnim stranama pretjeranog igranja videoigara.

Jer videoigre su postale dio naših života i ne smijemo im dopustiti da ga u potpunosti preuzmu.