U ogromnom prostranstvu Perzijskog zaljeva, Sounion Trader, 240 metara dugačak kontejnerski brod, nedavno je testirao inovativni sustav za hvatanje emisija ugljika. Tehnologiju je razvio startup Seabound iz Velike Britanije ne bi li riješili utjecaj pomorske industrije na okoliš, koja je odgovorna za tri posto globalnih emisija CO2.
Brodarske tvrtke istražuju različite strategije kao što su čišća goriva, podmazivanje trupa s mjehurićima i ponovnu uporabu jedara, kako bi ispunili svoju obvezu neto nulte emisije CO2 do 2050. godine.
Potencijalno rješenje, ali s puno problema
Hvatanje i pohranjivanje emisija CO2 na brodu pojavljuje se kao potencijalno rješenje, iako se suočava sa značajnim preprekama. Roujia Wen iz Seabounda priznao je kako je jedna od prepreka prilagodba sustava, dizajniranog za velike elektrane, ograničenjima broda. Druga je prepreka opskrba potrebnom energijom za učinkovito ponovno punjenje kemijskih sorbensa (tvari koje mogu vezati druge tvari fizikalnim i kemijskim silama). Tristan Smith sa Sveučilišnog koledža London ističe da neki postojeći sustavi povećavaju potrošnju goriva za trećinu kako bi uhvatili tek samo polovicu emisija CO2.
Jasper Ros iz TNO-a (organizacije koju financira Nizozemska i koja povezuje ljude i znanje radi stvaranja inovativnih rješenja za održivo, zdravo i sigurno društvo) naglašava prostorna ograničenja povezana s takvim sustavima, koja utječu na kapacitet tereta, osobito na duljim putovanjima. Osim toga, pohranjeni CO2 dodaje masu brodu, utječući na stabilnost broda i učinkovitost goriva.
Mali testovi tvrtke Seabound pokazali su hvatanje otprilike jedne tone CO2 dnevno, što predstavlja tek djelić ukupnih emisija. Unatoč tome, Wen predviđa stvaranje sustava punog opsega koji će uhvatiti do 95 posto CO2 s broda. Seabound optimizira korištenje energije premještanjem dijela tog procesa u more, propuštanjem ispušnih plinova kroz sorbens kalcijevog oksida, koji se kasnije ponovno puni kada se čvrsti kamenčići kalcijevog karbonata istovare radi trajnog skladištenja.
Nizozemska tvrtka Value Maritime koristi sličan pristup s tekućim sorbensima amina, hvatajući do 40 posto CO2 u ispušnim plinovima. Yvette van der Sommen iz te tvrtke otkriva da 26 brodova koristi njihov sustav, iako se čeka neovisna certifikacija.
Uhvaćeni CO2 nalazi novu primjenu, uključujući gnojenje biljaka u staklenicima i skladištenje u lukama.
Utrka s vremenom
Unatoč privlačnosti navedenih sustava za smanjenje emisija, Smith upozorava da bi ih brzo usvajanje čišćih goriva za brodarstvo moglo učiniti zastarjelima osim, ako ne postignu visoke stope hvatanja po konkurentnoj cijeni. Naglasak je zapravo na hitnosti dekarbonizacije pomorskog prometa, zbog odgođenog početka u rješavanju ekoloških problema.
Izvor: New Scientist
