Popularni pjevač, Marko Tolja u središtu je pozornosti javnosti više od 15 godina. Od mladog pjevača koji je tek počinjao do omiljenog izbora ljubitelja svinga i balada. Svjestan je da, kao javna osoba, mora biti prisutan i na društvenim mrežama, ali je isto tako svjesno podvukao granice kad dijeli informacije o svojoj obitelji.
Upravo zbog takvog stava, Centar za sigurniji internet, povodom Dana sigurnijeg interneta, dodijelio mu je nagradu Lajk za digitalno odgovornog roditelja.
To je bila prilika da ga upitamo kakva su njegova iskustva s društvenim mrežama, ali i što bi savjetovao roditeljima, pogotovo onima koji vole sve o svojoj djeci podijeliti s cijelim svijetom.
Često koristiti koristite društvene mreže, a sad ste dobili i nagradu za odgovornog roditelja na društvenim mrežama. Koliko je za vas osobno bitno da čuvate privatnost svoje obitelji i privatnog života, a da istovremeno budete javna osoba?
Pa meni je uvijek bila moja privatnost bitna. I kad nisam imao obitelj sam uvijek nekako bazirao svoju karijeru na pjevanju i sviranju. Nažalost, to više nije dovoljno u današnje vrijeme društvenih mreža. Svi očekuju od javne ličnosti da podijeli jedan dio svog privatnog života. To je OK, tako očito mora biti, ali onda treba znati i svoje granice.
Kako sam rekao, moja supruga ne želi biti javna ličnost, što izuzetno cijenim i poštujem, a mislim da i moj sin, koliko god da je mali čovjek ima pravo na svoju privatnost. Njemu se možda ne bi svidjelo da za 15-20 godina shvati da su neke njegove fotografije kad je bio dijete vidjele tisuće ljudi. To pokušavam nekako cijeniti i zapravo dozvoliti njemu da sam odlučuje kasnije želi li ili ne želi.
Jeste li imali negativnih iskustava na društvenim mrežama?
Apsolutno. To je čak i na dnevnoj bazi kad si javna osoba, ne toliko na mojim društvenim mrežama, jer su tamo uglavnom ljudi koji mene vole iako se i tamo znalo desiti. Ali po portalima, ti neki komentari koje baš i ne čitam, ali naletiš. Tu budu stvarno, pa rekao bih i bolesni komentari.
Ljudi koji tako anonimno komentiraju nemaju odgovornost, jer nitko ne zna tko su oni, jer komentiraju pod nekim nadimcima, nisu ni svjesni koliko zapravo mogu naškoditi tome koga vrijeđaju. Dolazi i do one kategorije govora mržnje, koji bi se trebao zapravo osuditi. Bilo je, osim lijepih stvari koje ti se događaju, bilo je i ružnih iskustava i uvijek će ih biti i što god ti napravio i nešto najbolje na svijetu, uvijek će se naći nekakav idiot koji će misliti da ima pravo popljuvati i govoriti ružne stvari.
Zato mislim da bi bilo super kod otvaranja društvenih mreža i profila, bilo bi jako lijepo, ali znam da se to neće nikad desiti, da svatko mora dati svoje ime, prezime i OIB, pa onda ti brate mili piši što hoćeš, a ljudi te mogu tužiti.
Kako se onda nosite s tim negativnim komentarima. Čuli smo da je puno djece izloženo zlostavljanju i neprikladnim sadržajima? Što bi vi iz perspektive roditelja savjetovali drugim roditeljima kako zaštititi djecu?
Stručnjaci su rekli, mislim da s nekim zabranjivanjem se dobije kontraefekt. To što se stalno spominje - prevencija i razgovor. Teško se s tim nositi. Ja doduše imam 38 godina života i 16-17 godina karijere i izloženosti nekakvom javnom mnijenju pa sam se naučio s tim nositi. Ali kad sam bio mladi umjetnik koji je tek počinjao također su me smetali ti nekakvi komentari, a mislim da na mlade i djecu stvarno može utjecati na psihu djeteta.
Kao što može onaj klasični bullying utjecati, tako može i ovaj cyber bullying utjecati na psihu djeteta. Nedavno je moja draga prijateljica Iva Šulentić bila izložena takvom strašnom bullyingu i zapravo zlostavljanju da uopće ne znam kako je to izdržala, ali je izdržala jer je jaka žena. Da se tako nešto dogodi nekome mladome, nestabilnijem čovjeku, mislim da bi bile grozne posljedice.
Moja preporuka roditeljima je da, ne dva puta, nego deset puta razmisliti što će objaviti na internetu što se tiče vašeg djeteta. Jer netko će to screenshotati i ta fotka će otići na nekakve stranice na kojima ne želite da bude vaše dijete.
Znači li to da je odrastanje prije 20, 30, 40 godina bilo puno jednostavnije nego danas?
Što se tiče ovog pitanja - apsolutno jest. Nisam generacija koja se rodila s tim, već sam društvene mreže dobio u nekakvim relativno zrelim godinama. Ali klinci koji se danas rađaju... Vidim po svom sinu koji još nema četiri godine, ne dobiva nikakve mobitele ili tablete, on već zna, samo zato što vidi mene, zna kako ući u fotografije, listati fotografije na mobilnom uređaju. On je rođen s tim i sigurno će se znati s time jako dobro koristiti.
Sad je moja zadaća kao roditelja da ga, eto, samo usmjerim kao što su moji roditelji mene usmjerili da droga nije dobra. Tako ću i ja svome sinu isto reći da droga nije dobra, ali i da na internetu ima puno loših stvari kojih se treba paziti.
Imate li kakav poseban strah koji vas brine uz dijete, internet i digitalnu tehnologiju?
Ima strahova, jer znam da je neizbježno. Znam da će morati biti na svim tim TikTokovima i društvenim mrežama, jer će svi njegovi prijatelji isto biti. Imam nećake koji su malo stariji, 10 i 8 godina i koji su tome izloženi. Moj brat ima isto razmišljanje o tome i stvarno njegov stariji sin nije dobio mobitel. Ali onda je došla faza kad jedini u razredu nije imao mobitel i bio je na neki način izopćen. A to ne možeš dozvoliti. Treba razgovarati o tome.
Kao roditelj uvijek imaš strahove, dobiješ neke strahove za koje nisi mislio da postoje dok ne dobiješ to dijete. Kao što u fizičkom svijetu postoje, tako i na internetu postoji još više predatora čiji identitet je teško otkriti, i koji će zapravo zavesti dijete da napravi nešto na društvenim mrežama. To je nekakav strah, ali eto, bitna je prevencija, bitno je razgovarati s djetetom.
Unatoč tim mrežama, sa svojim djetetom pokušavam provoditi puno vremena, jer mi to moj posao dozvoljava. Nadam se da ćemo tako uspjeti stvoriti neku suradnju između roditelja i djeteta tako da svi budemo sretni.
