Sigurnost pješaka u prometu mogle bi poboljšati robotske oči na autonomnim vozilima, tvrde japanski znanstvenici u novoj studiji Sveučilišta u Tokiju.

Sudionici studije provodili su scenarije u virtualnoj stvarnosti (VR) i morali su odlučiti hoće li prijeći cestu ispred vozila u pokretu ili ne. Kada je to vozilo koje im je dolazilo ususret bilo opremljeno robotskim očima, koje su ili gledale u pješaka (registrirajući njihovu prisutnost) ili u stranu (ne registrirajući pješaka), sudionici studije su mogli donositi sigurnije ili učinkovitije odluke.

Tehnologija samovozećih vozila se čini kao da nam je pred vratima. Bez obzira na to hoće li dostavljati pakete, obrađivati polja ili prevoziti djecu u školu, u tijeku su mnoga istraživanja kako bi se, ta nekad futuristička ideja, pretvorila u stvarnost.

Japanski znanstvenici svoju su pozornost, umjesto na praktičnu stranu, usmjerili na "ljudskiju" brigu o tehnologiji samovozećih vozila.

Prometna nesreća Jesu li zaista sigurniji? Američki regulator objavio podatke o nesrećama automobila za koje neki kažu da su naša budućnost

Nema dovoljno istraživanja o interakciji između samovozećih automobila i ljudi oko njih, poput pješaka. Dakle, potrebno nam je više istraživanja i truda u takvoj interakciji kako bismo društvu donijeli sigurnost i jamstvo u vezi sa samovozećim automobilima, ističe profesor Takeo Igarashi s Fakulteta informacijskih znanosti i tehnologije Sveučilišta u Tokiju.

Pješacima je u autonomnom svijetu vozila najteže

Kod samovozećih vozila, bitna razlika je u tome što ljudi postaju više putnici, a ne vozači pa možda ne obraćaju punu pozornost na promet ili ih uopće nema nikoga za volanom. Zbog toga je pješacima teško procijeniti je li vozilo registriralo njihovu prisutnost ili ne, jer nema potvrde kontaktom očima ili indikacija vozača da je primijetio pješaka.

Japanski znanastvenici su stoga napravili eksperiment s vozilom za golf, koje su opremili s dva velika robotska oka na daljinsko upravljanje. Nazvali su vozilo "automobil koji gleda". Želja im je bila testirati hoće li te robotske oči utjecati na rizičnije ponašanje ljudi, odnosno, hoće li ljudi i dalje prelaziti cestu ispred vozila u pokretu, kada su u žurbi.

Četiri scenarija

Postavili su četiri scenarija, dva gdje je vozilo imalo oči i dva bez njih. Kad su na vozilu bile robotske oči, oči bi ili gledale prema pješaku ili su gledale u stranu. Snimili su scenarije pomoću video kamera od 360 stupnjeva i 18 sudionika (devet žena i devet muškaraca, u dobi od 18 do 49 godina) u okruženju virtualne stvarnosti.

Sudionici su ponavljali scenarije više puta nasumičnim redoslijedom i svaki put su dobili tri sekunde da odluče hoće li ili ne prijeći cestu ispred vozila. Znanstvenici su bilježili njihove izbore i mjerili stope pogrešaka u njihovim odlukama, odnosno koliko su često odlučili stati kada su mogli prijeći i koliko su često prešli kada su trebali pričekati.

Zanimljivi rezultati

Rezultati su ukazali na jasnu razliku između spolova, što je bilo vrlo iznenađujuće i neočekivano. Iako su drugi čimbenici poput dobi i porijekla također mogli utjecati na reakcije sudionika, vjerujemo da je ovo važna točka, jer pokazuje da različiti sudionici u prometu mogu imati različita ponašanja i potrebe, što zahtijeva različite načine komunikacije u budućem svijetu autonomne vožnje, rekao je Chia-Ming Chang, član japanskog znanstvenog tima.

U ovoj studiji, muški sudionici donijeli su mnoge opasne odluke o prelasku ceste (odabiranjem prijelaza dok se automobil nije zaustavljao), ali te su pogreške smanjene pogledom u oči vozila. Međutim, nije bilo velike razlike u sigurnim situacijama za njih (odabir prijelaza kada se zaustavljalo), objasnio je Chang.

S druge strane, sudionice studije su donijele neučinkovitije odluke (odlučile su ne prijeći prijelaz kada se automobil namjeravao zaustaviti) i te su pogreške smanjene pogledom u robotske oči vozila. Međutim, nije bilo velike razlike u nesigurnim situacijama za njih, kaže Chang.

U konačnici, eksperiment je pokazao da oči rezultiraju glatkijim ili sigurnijim prelaskom ceste za sve.

Umjetnički dojam?

Autonomna vožnja (Ilustracija: Getty) Zeleno svjetlo za veće brzine: Europom će uskoro moći juriti autonomni automobili

No sudionici su upitani i kako su doživljavali robotske oči na vozilu. Neki su ih smatrali slatkima, dok su ih drugi vidjeli kao jezive ili zastrašujuće.

Za mnoge muške sudionike, kada su oči gledale u stranu, izjavili su da imaju osjećaj da je situacija opasnija. Za sudionice, kada su ih oči pogledale, mnoge su rekle da su se osjećale sigurnije.

Usredotočili smo se na pokrete očiju, ali nismo obraćali previše pozornosti na njihov vizualni dizajn u ovoj konkretnoj studiji. U budućnosti bi bilo bolje da profesionalni dizajner proizvoda pronađe najbolji dizajn, no vjerojatno bi i dalje bilo teško zadovoljiti sve. Meni se osobno sviđa. Nekako su slatke, objasnio je Igarashi.

Planovi za budućnost

Japanski znanstvenici su svjesni da je njihova studija ograničena malim brojem sudionika. Također je moguće da ljudi donose drugačije odluke u VR-u, u usporedbi sa stvarnim životom.

U budućnosti bismo željeli razviti automatsku kontrolu robotskih očiju povezanih sa samovozećom umjetnom inteligencijom, a koje bi se mogle prilagoditi različitim situacijama. Nadam se da će ovo istraživanje potaknuti druge da isprobaju slične ideje, sve što olakšava bolju interakciju između samovozećih automobila i pješaka, što u konačnici spašava ljudske živote, poručio je na kraju Igarashi.

Izvor: EurekAlert

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju