Priroda nudi jezive primjere zombifikacije, daleko od izmišljenih nemrtvih bića viđenih u filmovima ili TV serijama. Dok koncept zombija dolazi iz okultnog vudua, a mediji poput The Walking Dead i Resident Evil ga dramatiziraju, prava zombifikacija događa se kada jedan organizam preuzme kontrolu nad drugim. U prirodi ta kontrola često dolazi od gljiva.
Američki stručnjak Matt Kasson, izvanredni profesor mikologije i patologije biljaka na Sveučilištu West Virginia, proučava fenomene zombifikacije fokusirajući se na gljive koje manipuliraju ponašanjem insekata.
Kasson u članku za The Conversation objašnjava da je Ophiocordyceps unilateralis, ili gljiva zombi-mrava, jedan od najpoznatijih primjera fenomena zombifikacije u prirodi. Ta je gljiva inspirirala radnju u računalnoj igri te istoimenoj TV seriji The Last of Us, gdje gljivična infekcija pretvara ljude u zombije.
Vrlo specifične gljive
U stvarnosti Ophiocordyceps utječe na mrave kada njezine spore, koje padaju s biljaka, padnu na mrava. Spore prodiru u tijelo i šire se unutar mrava, te preuzimaju kontrolu nad njim.
Mrav prestaje komunicirati s prijateljima u gnijezdu i besciljno tetura uokolo. Na kraju postaje hiperaktivan, opisuje Kasson taj proces. To navodi mrava da se popne na biljku i uhvati za nju, nakon čega gljiva konzumira mravlje organe i mozak. Stabljika tada izlazi iz glave mrava te oslobađa nove spore, koje padaju na nove mrave i čitav se proces ponavlja iznova.
Kasson napominje da je Ophiocordyceps velika skupina gljiva, s mnogim vrstama koje ciljaju na određene insekte. Na primjer, Ophiocordyceps salganeicola djeluje kao parazit na žoharima na japanskom otočju Ryukyu. Kasson također predviđa da će još puno vrsta tih gljiva tek biti otkriveno.
Također ističe Massosporu cicadinu, zombi-gljivicu koja inficira cvrčke. Za razliku od Ophiocordycepsa, Massospora ne ubija svog domaćina odmah. Gljiva održava cvrčke energijom i oni lete uokolo, čak i dok gljiva jede i mijenja njihove stražnje dio i abdomen, objašnjava Kasson. Cvrčci ostaju živi i aktivni dulje te nastavljaju širiti spore.
Čovjek može mirno spavati
Te su gljive, naglašava Kasson, evoluirale tijekom milijuna godina kako bi ciljale određene insekte. Bile bi potrebne ogromne evolucijske promjene da zaraze čak i blisko povezane vrste, a kamoli ljude. Gljiva koja je specijalizirana za zarazu i kontrolu mrava ili cvrčaka morala bi razviti mnogo novih alata tijekom još milijuna godina da bi mogla zaraziti čak i drugog kukca, čak i onog koji je u bliskom srodstvu, a kamoli čovjeka, napominje Kasson.
Ipak, neke su gljive štetne za ljude. Kasson spominje gljive Aspergillus fumigatus i Cryptococcus neoformans, koje mogu uzrokovati simptome slične upali pluća, pri čemu se potonji katkad širi na središnji živčani sustav. Gljivične bolesti poput atletskog stopala također su česte, a razvijaju se u toplim, vlažnim okruženjima.
Iako zombificirajuće gljive djeluju zastrašujuće, Kasson zaključuje da nam ne predstavljaju izravnu prijetnju. Najbliže što ćete vjerojatno doći zombificirajućoj gljivici jest gledanjem filmova strave ili igranjem računalnih igara, kaže on. U rjeđim slučajevima biste mogli imati dovoljno sreće da uočite zombi-kukca u vlastitom dvorištu.
