Arheolozi su preveli možda najstariju rečenicu otkrivenu na drevnom češlju od bjelokosti, napisanu feničanskom abecedom.
Češalj od bjelokosti iskopan je prije nekoliko godina u Tel Lachishu, starom kanaanskom gradu u podnožju brdovitog središnjeg Izraela, ali znanstvenici su tek nedavno primijetili da je na njemu ugravirano 17 sitnih slova.
Posveta na drevnom češlju
Iako su jedva uočljiva, zajedno ta slova tvore sedam zasebnih riječi, čiji prijevod otprilike znači Neka ova kljova iskorijeni uši s kose i brade. Smatra se da je rečenica ugravirana oko 1700. godine prije Krista te da je to prva pouzdana rečenica koju su arheolozi pronašli na kanaanskom dijalektu.
Riječ je o zapravo velikom otkriću jer je kanaansko pismo (poznato i kao feničanska abeceda) najraniji poznati primjer abecede, koji su kasnije usvojile i prilagodile mnoge kulture diljem svijeta. Većina modernih abeceda potječe od ovih izvornih, starih slova, uključujući arapsku, grčku, hebrejsku, latinsku i rusku.
Prvi takav pronađen primjer
Dok postoje i brojni drugi primjeri izoliranih slova koja predstavljaju rano kanaansko pismo, nijedan ne predstavlja smislen ili čitljiv niz.
Ovo je prva rečenica pronađena na kanaanskom jeziku u Izraelu. Postoje Kanaanci u Ugaritu u Siriji, ali oni pišu drugačijim pismom, a ne abecedom koja se koristi do danas... Natpis na češlju izravan je dokaz za upotrebu abecede u svakodnevnim aktivnostima prije nekih 3700 godina. Ovo je prekretnica u povijesti ljudske sposobnosti pisanja, objašnjava arheolog Yosef Garfinkel s Hebrejskog sveučilišta Jeruzalem u Izraelu.
Pronađeni i ostaci uši na češlju
Sam češalj izrađen je od bjelokosti slonove kljove, a dugačak je samo 3,66 centimetara i širok 2,51 centimetar. Plitki natpis na njegovu tijelu još je manji. Neka slova nisu veća od jednog milimetra. Druga su izblijedjela praktički do neprepoznatljivosti, što ih čini teškim za tumačenje bez konteksta njihovih susjeda.
Na jednoj strani češlja nalaze se ostaci šest velikih zubaca, vjerojatno za četkanje kose, dok se na drugoj strani vide ostaci 14 finih zubaca, najvjerojatnije za uklanjanje ušiju i njihovih jaja u kosi i bradi.
Na finijoj strani češlja zapravo je pronađen zub koji sadrži tvrdu vanjštinu uši iz davne, davne prošlosti. To ipak nije najstariji pronađeni dokaz o ušima jer neki uzorci pronađeni u ljudskoj kosi datiraju od prije najmanje 10.000 godina, no svejedno sugerira da su uši iritirale čak i bogate Kanaance.
Luksuzan predmet za to doba
Bjelokost korištena za izradu češlja najvjerojatnije je uvezena iz Egipta, što sugerira da je materijal bio namijenjen nekome dovoljno bogatom da si može priuštiti takav luksuz u to vrijeme. Nalazi sugeriraju da su uši mučile čak i bogate slojeve drevnog Jeruzalema – toliko da je napravljen poseban češalj za njihovo iskorjenjivanje.
Čarolije i prokletstva pronađeni su ispisani kanaanskom abecedom i prije, ali većina kletvi usmjerena je prema ljudima i datira iz 1200. ili 1400. godine prije Krista. Natpis na češlju usmjeren je na sitnog parazita i vjerojatno je napisan nekoliko stoljeća ranije od ostalih primjera.
Radiometrijsko datiranje drevnog češlja u konačnici je bilo neuspješno, ali na temelju drugih artefakata koji su prethodno pronađeni na istom području istraživači zaključuju da je ugravirani natpis na njemu iz brončanog doba, prije oko 3700 godina.
Sudeći prema stilu arhaičnih slova, arheolozi misle da su stvarne riječi napisane u najranijoj fazi razvoja kanaanske abecede.
Studija o otkriću tog natpisa s najstarijom rečenicom na drevnom pismu objavljena je u znanstvenom časopisu Jerusalem Journal of Archaeology.
Izvor: Science Alert
