Znanstvena istrživanja na Marsu tek trebaju dati uvjerljive dokaze o otkriću izvanzemaljskog života. Još je 1970-ih, dolazak NASA-inog Viking lendera na Crveni planet otvorio mogućnost postojanja života na Crvenom planetu. Nažalost, znanstveni napori da se to istraži možda su nenamjerno izbrisali sve potencijalne tragove života koji su tad ponađeni.
Sami smo krivi?
Astrobiolog Dirk Schulze-Makuch s njemačkog Tehničkog sveučilišta u Berlinu tvrdi da su naše metode otkrivanja života mikroba na Marsu mogle biti kobno kontraproduktivne. On sugerira da su sami postupci tijekom istraživanja mogli dovesti do nenamjernog uništenja uzoraka s potencijalnim mikrobima.
Stoga bi trebalo pažljivo razmotriti što i kako bi se testiralo u budućnosti te u obzir uzeti Marsov ekosustav.
Uloga lendera Viking
Nakon slijetanja 1976. godine, ciljevi lendera Viking uključivali su proučavanje Marsovog tla u potrazi za biopotpisima, odnosno molekulama koje upućuju na prisutnost izvanzemaljskog života. Ti eksperimenti ujedno su jedini biološki testovi provedeni na Marsu.
Među njima je i plinski kromatograf-spektrometar mase (GCMS), koji je identificirao klorirane organske tvari. U početku se to pripisivalo ljudskoj kontaminaciji, što je rezultiralo negativnim rezultatom u potrazi za biološkim znakovima. No znanstvenici sada znaju da klorirani organski spojevi doista potječu s Marsa, iako je njihovo originalno podrijetlo neizvjesno.
Mogućnost nenamjernog brisanja tragova života
Pojavila se zabrinutost zbog potencijalne destruktivnosti Vikingovih bioloških eksperimenata. Proces zagrijavanja GCMS-a možda je spalio organske tvari koje je zapravo namjeravao identificirati.
Schulze-Makuch sugerira da bi drugi eksperimenti, kao što su eksperimenti s označenim otpuštanjem i eksperimenti s pirolitičkim otpuštanjem, možda na sličan način izbrisali dokaze. Oni uključuju uvođenje tekućine u marsovske uzorke i analizu ishoda za znakove metabolizma i fotosinteze.
Moramo se zapitati što bi se dogodilo da polijemo vodom te mikrobe prilagođene suhoći. Tehnički rečeno, rekli bismo da smo ih hiperhidrirali, ali jednostavnim rječnikom, to bi bilo više kao da ih utapamo. To bi bilo kao da vas izvanzemaljski svemirski brod pronađe kako polumrtvi lutate pustinjom, a vaši potencijalni spasitelji odluče: 'Ljudima je potrebna voda. Stavimo čovjeka usred oceana da ga spasimo!' Ni to ne bi išlo, pojsnio je Schulze-Makuch.
Potrebna je nova misija na Mars, posvećena pronalasku života
Zanimljivo je i da su pokazatelji trajanja u eksperimentu s pirolitičkim otpuštanjem bili jači u suhoj kontrolnoj skupini bez dodane vode. A Mars je jako suh. Jesu li ti eksperimenti mogli otkriti previđene znakove života? Ti signali, iako neuvjerljivi, zahtijevaju daljnje istraživanje.
Schulze-Makuch je još u studiji iz 2007. godine predložio da bi Mars mogao biti dom oblicima života prilagođenim sušnim uvjetima. Otkrića Vikinga, tvrdi on s koautorom Joopom Houtkooperom, slažu se s tom hipotezom.
Kao što sam već tvrdio, potrebna nam je nova misija na Mars prvenstveno posvećena otkrivanju života kako bismo testirali ovu i druge hipoteze. Jedva čekam da takva misija krene, poručio je na kraju.
Izvor: Science Alert
