Više od 500 godina franjvački red se brine za crkvu Svetih apostola u Rimu. Više od 1500 godina vjeruje se da ta crkva čuva ostatke dva najranija krčćanska i Isusova apostola, Svetog Filipa i Svetog Jakova Mlađeg, a ti ostaci smatraju se relikvijama Svete katoličke crkve.
U prvih nekoliko stoljeća kršćanstva, život kršćanske manjine bio je težak, no postupno prema šestom stoljeću, kršćanstvo je postalo dominantna religija, nakon što je rimski car Konstantin na samrti proglasio kršćanstvo službenom religijom rimskog carstva, nakon čega su crkve počele nicati diljem tog carstva.
Ubrzo nakon podizanja tih crkvi, ostaci kršćanskih mučenika su ekshumirani te poslani u određene crkve u gradovima rimskog carstva. Tako su i ostaci dvojice spomenutih apostola, Sv. Filipa i Sv. Jakova isto bili ekshumirani i poslani u crkve.
Ostaje nepoznato tko je i otkud do crkve u Rimu prenio ostatke za koje se vjeruje da pripadaju dvojici apostola. Crkva svetih apostola u Rimu izgrađena njima u čast, i ostaci se u njoj čuvaju još od šestog stoljeća.
No, pravo pitanje koje se postavlja jest jesu li ti ostaci doista pripadali dvojici navedenih kršćanskih svetaca, kao i što se još može otkriti njihovom analizom.
Danas su ostaci te dvojice svetaca sve samo ne kompletni. Ostali su tek fragmenti kosti tibije, femur i mumificirano stopalo. Tibija i mumificirano stopalo pripisuju se ostacima Sv. Filipa, a tibija Sv. Jakovu.
Znanstvena istraživanja nad tim ostacima predvodio je Kaare Lund Rasmussen, profesor kemije i arheologije sa sveučiliša Južna Danska, uz pomoć tima kolega sa sveučilišta Groningen u Nizozemskoj, sveučilišta Pisa u Italiji, forenzičkog instituta Cranfield u Engleskoj, Instituta kršćanske arheologije u Italiji te Nacionalnog muzeja Danske.
Rezultati istraživanja objavljeni su u znanstvenom časopisu Heritage Science.
Lund Rasmussen i njegov tim zaključili su da su ostaci Sv. Filipa prekomplicirani za dekontaminaciju i radiokarbonsko određivanje starosti pa je stoga njihova starost i dalje nepoznanica. No femur, za kojeg se vjeruje da je pripadao Sv. Jakovu, prošao je više analiza. Ona najvažnija, radiokarbonsko određivanje starosti, otkrila je da ti ostaci potječu iz perioda između 214. i 340. godine.
Stoga se nameće logičan zaključak, da femur ne pripada Sv. Jakovu, već osobi koja je 160 do 240 godina mlađa od Sv. Jakova, pojasnio je profesor Rasmussen.
To nije relikvija Sv. Jakova, ali baca novo svjetlo na vrlo rani i uvelike neopisani period povijesti ranog kršćanstva. Kome pripadaju ti ostaci, nemoguće je reći, naglasio je Rasmussen.
Smatramo da je vrlo izgledno da je onaj tko je donio ovaj femur u crkvu Svetih apostola u Rimu vjerovao da su to ostaci Sv. Jakova. Sigurno su uzeti iz kršćanskog groba, pa su stoga pripadali jednom od ranih kršćana, bilo da je riječ o apostolu ili ne, dodaje profesor Rasmussen.
Isto vrijedi i za ostatke Sv. Filipa, kaže.
Možemo zamisliti da su rane crkvene vlasti tragale za tijelom apostola, koji je živio stotinama godina prije njih, a tijelo bi tražili na ranim kršćanskim grobljima gdje su možda bilia pokopana i tijela svetaca, stoji napisano u studiji.
Izvor: EurekAlert
