Od 1993. topljenje kopnenog leda pridonijelo je barem polovici globalnog porasta razine mora, a znanstvenici su upozorili da golemi ledeni pokrivači Antarktike nestaju brže od onog što su predviđali najgori scenariji.

Međunarodni tim od više od 50 klimatskih znanstvenika kombinirao je stotine simulacija topljenja ledenog pokrova Antarktike i Grenlanda, koji sadrže dovoljno smrznute vode da se podigne razina svjetskih mora oko 65 metara.

Uključili su i modele topljenja više od 220.000 ledenjaka na Zemlji, koji čine samo jedan posto leda na planetu, ali doprinose čak petini porasta razine mora.

Tim je analizirao modele kako bi donio procjene vjerojatnosti toga koliko bi otapanje leda podiglo razine oceana uz različite emisije.

Otkrili su da bi čovječanstvo, ako bi uspješno ograničilo zagrijavanje na 1,5 ° C - cilj postavljen u pariškom klimatskom sporazumu - moglo prepoloviti doprinos leda porastu razine mora do 2100. godine.

Kad bi se ispunile trenutne obveze zemalja u pogledu smanjenja emisija Zemlja bi se zagrijala otprilike 3 stupnja Celzija.

Globalna razina mora nastavit će rasti, rekla je voditeljica studije Tamsin Edwards s odsjeka za geografiju King's Collegea u Londonu.

Ali taj bismo doprinos otapanju leda mogli prepoloviti ako ograničimo zagrijavanje na 1,5 stupnja Celzija u odnosu na ono na što su se zemlje trenutno obvezale.

Neizvjesnost na Antarktici

Studija objavljena u časopisu Nature otkrila je da je prosječni doprinos porastu razine mora od otapanja leda, uz zagrijavanje od 1,5 stupnja Celzija do 2100., 13 centimetara u usporedbi s trenutno predviđenih 25 centimetara.

Analiza je pokazala da će porast razine mora pripisan grenlandskom ledenom pokrivaču pasti 70 posto ako se ispuni cilj od 1,5 Celzijevih stupnjeva, a doprinos kopnenih ledenjaka otprilike će se prepoloviti.

Međutim, projekcije su bile manje jasne i uvelike su varirale kada je Antarktika u pitanju.

Koautorica studije Sophie Nowicki, iz NASA-inog centra Goddard, rekla je da se neizvjesnost u modelima uvelike svodila na to u kojoj će mjeri porast snježnih padalina na kontinentu koji se zagrijava kompenzirati topljenje ledenih ploča.

Grenland je stvarno osjetljiv na atmosferske promjene, pa se u toplijem svijetu površina ledenih ploča topi više, kaže Nowicki.

Na Antarktici je to vrlo složeno. Zatopljavanje bi moglo značiti više snježnih padavina, ali moglo bi značiti i više topljenja ledenog sloja.

Izračuni su pokazali 95 posto izgleda da će Antarktika doprinijeti s manje od 56 centimetara porastu razine mora do 2100. godine.

No, prema "pesimističnom scenariju", pokazala je studija, Antarktika bi mogla podići razinu oceana i više od toga, čak i ako čovječanstvo uspije ograničiti zatopljavanje na 1,5 Celzijevih stupnjeva.

Nepovratno otapanje

Druga studija, također objavljena u srijedu u časopisu Nature, otkrila je da će ograničavanje zagrijavanja na 2 stupnja Celzija iznad industrijske razine vjerojatno održati trenutnu brzinu otapanja leda na Antarktici.

Međutim, ako se trenutna obećanja o smanjenju emisija ne povećaju do 2060. godine, modeli su pokazali da bi kontinent do 2100. mogao doprinijeti porastu razina mora s pola centimetra godišnje.

Nadalje, studija je upozorila da će se, ako se emisije nastave na sadašnjim razinama, prijelomna točka doseći oko 2060. što će dovesti do otapanja Antarktike što će biti nepovratno u višestoljetnim vremenskim razmjerima.

Znanstveni tim sa Sveučilišta Massachusetts Amherst, u okviru istraživanja, izradio je modele kako će led koji sprečava urušavanje ledene ploče Antarktike u more reagirati na temperaturne promjene u ovom stoljeću.

S većim zagrijavanjem led se stanjuje i postaje krhkiji, pokazali su modeli, što povećava rizik ubrzavanja otapanja ledene ploče, kao i odlamanja velikih komada leda koji završavaju u moru, kao što se već dogodilo na Arktiku.

Ako se svijet nastavi zagrijavati, golemi ledenjaci na Antarktici mogli bi se početi ponašati poput manjih ledenjaka na Grenlandu, što bi bilo pogubno u smislu porasta razine mora, rekao je voditelj studije Rob DeConto.