Njihova ljubavna priča mogla bi biti dobra podloga za kakvu knjigu ili film. Sreli su se i upoznali na stražnjem sjedištu automobila kad ih je poslodavac povezao prema moru, gdje su oboje trebali raditi sezonu. I kako se to kaže - ostalo je povijest. Prvo su postali prijatelji, da bi se ubrzo nakon toga rodila i ljubav koja traje već sedam godina.
Mladi par Matea Briški i Petar Baronić u međuvremenu su dobili i dijete te zaključili kako bi željeli više vremena provoditi s kćeri. Upravo je to bio poticaj da se odvaže i krenu u poduzetničke vode. Bili su odlučni u tome da preuzmu kontrolu nad svojim životima i sami si kroje radno i obiteljsko vrijeme.
Odabir čime bi se bavili nije bio težak. Kako Matea sama ističe - oboje su ljubitelji hrane, a izbor da krenu u proizvodnju štrudli nekako se sam nametnuo.
Kako su se snašli u poduzetničkim vodama i koliko je to bio velik zalogaj za njih, otkrila nam je u razgovoru Matea Briški.
Svijet ugostiteljstva nije vam stran, uostalom tako ste se i međusobno upoznali. No, kako ste se odlučili zakoračiti u svijet proizvodnje hrane? Koliko ste, kad ste odlučili krenuti "u posao" zaista bili svjesni što to sve podrazumijeva? Imate li kakvog poduzetničkog iskustva ili ste učili u hodu?
Na proizvodnju hrane, konkretno proizvodnju savijači, smo se odlučili iz razloga što i sami volimo takve proizvode, i uvijek smo tražili savijače sa što više nadjeva, ali tržište je bilo siromašno baš takvim proizvodom i onda smo se odlučili da ćemo sami napraviti takav proizvod. Ni blizu nismo bili svjesni što to zaista podrazumijeva i sve smo učili u hodu. Tu nam je najviše pomogao upravo Spar, jer su nam sve potrebne informacije bile na jednom mjestu, što je bilo od velike pomoći jer nemamo prijašnja znanja i iskustva, isto tako ni u poduzetništvu. Doslovno možemo reći da rastemo uz Spar. Jako smo zahvalni na tome.
Tko vam je tijekom samih početaka bio najveća potpora i, ako bismo tako mogli reći, "pokusni kunić"? Vi sami ili ste angažirali i obitelj, prijatelje...
Tijekom samih početaka najveća podrška bili su roditelji i prijatelji. Uvijek su bili tu za nas, pa i za degustacije novih okusa, jer bi uvijek dali iskren odgovor, a to puno znači. Puno su pomogli oko financija i samog posla.
Koliko je dugo trebalo da "usavršite" recepturu? Je li bilo "spektakularnih" promašaja? I kako uopće odabirete okuse i namirnice koje ćete koristiti?
Mi smo imali priliku usavršavati recepturu i prije samog otvaranja obrta, jer smo često pripremali savijače za rođendane, nedjeljne ručkove i raznorazna okupljana. Tako da smo u trenutku otvaranja obrta bili spremni i znali smo što zaista želimo predstaviti našim kupcima. Naravno, tu je bilo i nekih promašaja s okusima, na primjer Sunny savijača koja se radila od manga, ananasa i banane . Ustvari, bila je ukusna dok su se tokom sezone koristile svježe namirnice, ali zbog daljnje potražnje svježi ananas i mango morali smo zamijeniti konzerviranim što je bio potpuni promašaj, pa ju više ne proizvodimo ako nije sezona. Uvijek smo težili klasičnim okusima i namirnicama, ali naravno moramo ubaciti i malo inovacije i to odradimo tako da si zapišemo koje voće i povrće volimo jesti i onda iz toga pokušamo izvući neku savijaču ili isprobamo sve što smo zapisali i onda odlučimo što je ustvari dobro a što ne.
Koliko se vaš proizvodni proces promijenio od samih početaka do sad? Što su vam bili problemi s kojima ste se susreli na početku i kako ste ih riješili? Radite li sve ručno ili ste ipak angažirali neko tehnološko rješenje?
Naš proizvodni proces se ne razlikuje puno od samih početaka, jer su savijače ručno vučene i motane, i to će zaista ostati tako zauvijek. Ono što smo morali promijeniti je to da tijesto više ne mijesimo na ruke, već u profesionalnoj miješalici.
Na što morate posebno obratiti pozornost? Imate li neku "tajnu" recepturu ili tehniku koja vaše štrudle čini drugačijima od drugih?
Posebno se mora paziti na debljinu kora. Uvijek moraju biti tanke tako da se vidi kroz njih, jer u suprotnom to više nije to. U principu ne postoji velika tajna, najvažniji je omjer tijesta i nadjeva koje je cca 40:60
Poznato je da ljudi u Hrvatskoj vole štrudle i pite. Kakve su povratne informacije u vašem slučaju? Što kupce najviše oduševljava? Imaju li kakve zamjerke ili sugestije?
Istina, ljudi u Hrvatskoj zaista vole jesti savijače, i kao desert i kao glavno jelo. Također ih često donose kao poklon nekome, što je nama zaista na ponos. Našim kupcima se najviše sviđa omjer nadjeva, jer se većinom na tome štedi. Rado saslušamo sve savjete i sugestije, ali do sada nismo imali većih problema.
S obzirom na to da radite po vlastitoj recepturi, gdje i kako nabavljate namirnice? Pogotovo svježi sir, gljive, jabuke... Surađujete li s domaćim proizvođačima?
Namirnice nabavljamo od domaćih dobavljača. Na primjer svježi sir je iz naše mljekare Euromilk, jabuke su iz Slavonije, OPG Danijel Ostojić, krumpir OPG Filipović. Iako mislim da ćemo ostvariti dogovor s OPG-om Danijel Ostojić da sve sada osigurava za nas. I da onda svo voće i povrće imamo na jednom mjestu i tako naravno potaknemo rad malih OPG-ova.
Što za vas znači sudjelovanje u projektu "Startaj Hrvatska"?
Projekt Startaj Hrvatska za nas zaista znači puno. Svo vrijeme i energiju smo usmjerili u njega u želji da uspijemo i da što više ljudi čuje za nas. Ovaj projekt je za nas već sada potvrda da sve radimo dobro i da imamo mjesta za napredak. Bez ovog projekta bi teže došli do polica, i sam proces bi puno duže trajao. Zato smo od srca zahvalni svim ljudima koji rade na projektu Startaj Hrvatska, i na svim divnim prijateljstvima koja su se usput sklopila.
