Vježbanje različito utječe na gubitak težine među pojedincima, a novo istraživanje japanskih znanstvenika otkriva zašto. Japanska studija naglašava varijacije u proteinu uključenom u metabolizam, PGC-1⍺, koji igra ključnu ulogu u tome koliko učinkovito vježbanje pomaže u mršavljenju.
Znanstvenici s japanskog Sveučilišta Kobe, predvođeni biomedicinskim znanstvenikom Kazuhirom Nomurom, otkrili su da različite varijante proteina PGC-1⍺, točnije PGC-1αb i PGC-1αc, značajno utječu na gubitak težine. Tim je otkrio da povećana ekspresija tih varijanti navedenog proteina kod miševa, izazvana tjelovježbom, povećava proizvodnju energije u tijelu.
Studija je uključivala testove na miševima i 10 muškaraca koji su koristili trake za trčanje i bicikle za vježbanje. Analizirani su uzorci tkiva kako bi se promatrale promjene u metabolizmu mišića, sagorijevanju masti i potrošnji kisika. Miševi kojima su nedostajali proteini PGC-1αb i PGC-1αc postali su pretili i otporni na inzulin, što ukazuje na važnost tih proteina. Navedeno istraživanje objavljeno je u časopisu Molecular Metabolism.
Ljudski sudionici uključivali su muškarce s intolerancijom na inzulin, stanje koje snižava razine PGC-1α. Vježbanje povećava razine PGC-1αb i PGC-1αc, povećavajući učinkovitost metabolizma. To podupire hipotezu da navedene varijante proteina utječu na regulaciju tjelesne težine.
Hipoteza da geni u skeletnim mišićima određuju sklonost pretilosti bila je točna, tvrdi endokrinolog Ogawa Wataru sa Sveučilišta Kobe.
Implikacije otkrića japanskih znanstvenika zahtijevaju daljnja istraživanja na većim, različitim skupinama. Razumijevanje uloge PGC-1αb i PGC-1αc može dovesti do inovativnih tretmana mršavljenja. Ako se može pronaći tvar koja povećava b i c verzije, to bi moglo dovesti do razvoja lijekova koji povećavaju potrošnju energije tijekom vježbanja ili čak bez vježbanja. Takvi bi lijekovi potencijalno mogli liječiti pretilost neovisno o prehrambenim ograničenjima, objašnjava Ogawa.
Izvor: Science Alert
