Znanstvenici su došli do otkrića koje bi moglo izazvati dodatne probleme za čovječanstvo, a za sve je kriva sićušna gljivica.
Naime, kad je 2009. godine otkrivena gljivica Candida auris, znanstvenici su znali da je ona drugačija od drugih gljivica s kojima su se dotad susreli. Ova gljivica brzo se širi, može lako izazvati probleme osobama s oslabljenim imunološkim sustavom, a ako uđe u krvotok, može izazvati i smrt. Jedini način za borbu protiv nje su snažni antimikotici.
No, znanstvenici su otkrili da, osim što ju je teško ubiti, Candida auris ima i nešto drugačiji život od ostalih gljivica. Dok se druge gljivice razmnožavaju aseksualno, Candida auris zapravo ima, iako ne često, seksualni život. Istraživači sa Sveučilišta McMaster u Kanadi otkrili su tragove seksualnog razmnožavanja ove gljivice, što u konačnici može rezultirati opasnijim i na lijekove otpornijim novim verzijama.
Studija je identificirala ograničen, ali snažan dokaz rekombinacije u oba ukupna uzorka, istaknuli su kanadski znanstvenici te dodali da dosad nisu bili pronađeni tragovi seksualne aktivnosti kod C. auris.
Analizom fungalnih i mitohondrijskih gena u 1285 uzoraka otkrili su razlike između pet grana C. aurisa. Pronašli su tragove rekombinacije, koji su kod nekih gljivica uzrokovali gubitak sposobnosti za parenje, dok su druge imale ograničenu rekombinaciju.
Ističu kako do rekombinacije, odnosno miješanja genetskog materijala, ne može doći kod aseksualne reprodukcije. To znači, ističu, da je u nekom trenutku u prošlosti došlo do seksa između dvije gljivice.
Zasad nisu uspjeli uhvatiti C. auris na djelu, ali dodaju kako sama zamisao da se ona povremeno seksualno razmnožava i nije toliko luda kako se možda čini. Naime, puno poznatija gljivica koju svakodnevno susrećemo, pivski kvasac, povremeno se odaje seksualnim susretima s drugim pripadnicima svoje vrste, pogotovo u stresnim uvjetima.
Problem je što bi čak i povremeni seks među gljivicama mogao dovesti do stvaranja nove, potencijalno otpornije gljivice, koja bi mogla biti pogubna za ljude.
Radi se o dvosjeklom maču. Budući da smo utvrdili da se mogu rekombinirati u prirodi, to bismo mogli replicirati u laboratoriju, što bi nam moglo omogućiti da razumijemo genetske kontrole virulencije i otpornosti na lijekove te potencijalno druge značajke koje ovu gljivicu čine tako opasnim patogenom, istaknuo je mikrobiološki genetičar sa Sveučilišta McMaster, Jianping Xu.
Izvor: Science Alert
