Sven Perec i Karolina Belančić nisu planirali da će graditi karijeru u poljoprivredi. Ono što je počelo kao svojevrstan hobi i odmor od svakodnevnog stresa, međutim, pretvorilo se u pravi posao.
I dok mnogi napuštaju poljoprivredu i uzgoj povrća, ovaj se par odlučio fokusirati na kulturu koja baš i nije jako popularna u našim krajevima - batat. Kako su izgledali sami počeci, ali i što ih je potaknulo da odaberu baš "slatki krumpir" ispričali su u kratkom razgovoru za Zimo.
Kako su programer i voditeljica kozmetičkog salona "zalutali" u poljoprivredu? Koliko je izazovno bilo raditi nešto potpuno drugačije od "svakodnevnog posla"?
Isplativost ratarskih kultura na malim površinama je mala i poljoprivreda u tom obliku me nije zanimala nimalo. Karolina je jednom slučajno spomenula batat što je u meni potaknulo znatiželju i počeo sam istraživati, što i kako… Internet je prepun netočnih informacija te sam točne informacije potražio na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, dogovorio sam sastanak s prof. Novak i proučio sve diplomske radove čija je tema bio batat. No kako je teorija jedno a praksa nešto sasvim drugo, odlučili smo sami posaditi 100 presadnica tome pristupili istraživački, testirajući, gnojiva, navodnjavanje, foliju i prihrane.
Ujedno je o bila prilika za razvitak backup plana ako nešto krene krivo na poslovima koje smo u tom trenu obavljali, objašnjava Perec.
Odrastao sam u poljoprivrednoj obitelji ali nisam baš bio najsvjetliji primjer dobrog poljoprivrednika niti istaknuti upravljač strojevima, tu je brat definitivno dominirao.
Karolina, osim malog vrta kod roditelja nije imala doticaja s poljoprivredom.
Dakle, bilo je to izazovno, u pravom smislu riječi, pogotovo one 2 godine kada su brat i šogorica bili u Švicarskoj. Od odluke za sadnju batata do odlaska brata u Švicarsku prijavili smo Mjere i kupili 2 novija traktora i modernije strojeve. E tu sam već bio bolje povezan s traktorom jer nije sve bilo mehanički već je u puno toga pomagala elektronika.
Nije sve išlo bajno, pravac je često bio krivulja. Često ljut i bespomoćan jer stvari ne idu kako treba bilo je potrebno vrijeme da se uhodam u te, naizgled jednostavne zadatke, dodaje.
Što vas je potaknulo da svoje svakodnevne poslove, zamijenite projektom "Perec"?
Kao što sam već spomenuo, plan je bio graditi kuću a to znači znatna zaduživanja i backup plan za barem donekle sigurnu otplatu kredita bio je poželjan ako ne i obavezan.
Moji „strahovi“ pokazali su se dva puta opravdanima, prvo kada je Karolina ostala bez posla na kojem je tada radila i kasnije kada je došla korona koja je, gotovo uništila njen privatni, već dobro uhodan posao.
Vrijeme je pokazalo da puno hrane ostaje na polju, to su sve redom batati van kalibracije i s nekim fizičkim oštećenjima koje nitko nije htio ni pogledati. Ostavljeni batat bio je dovoljan za pokrivanje svih ulaznih troškova ili barem većine. Tu nepravdu, valjalo je ispraviti i tako se je uz propali pokušaj proizvodnje brašna, rodila ideja o proizvodnji tjestenine.
Jako naivno jer ono što sam tada znao o tjestenini bilo je malo brašna, pokoje jaje, voda – to sve malo zamijesiti, razvaljati i propustit kroz ručni stroj. No sama proizvodnja kakvu danas imamo, nasuprot one za koju sam ja znao, ima samo jednu dodirnu točku a to je naziv - tjestenina.
Koristite li kakvu naprednu tehnologiju u uzgoju batata ili izradi tjestenine? Odnosno, jeste li iskoristili svoje znanje kao programera da biste unaprijedili proizvodnju?
Tehnologija nam je omogućila da smanjimo gubitke i olakšamo si posao.
Tako je naše klijalište opremljeno automatikom za grijanje, navodnjavanje, odvlaživanje i ventilaciju upravljivu preko mobitela.
Plastenici imaju podno grijanje kako bi se korijen bolje razvijao a termogenima dogorijevamo zrak kao presadnice ne bi stale s rastom. Također automatika odradi otvaranje/zatvaranje vrata plastenika s odgodom prema vremenu izlaska/zalaska sunca, kao i navodnjavanje koje se uključuje prema podešenim parametrima.
Samo jedna prehladna noć i propale bi sve presadnice u plastenicima, a znalo ih je biti preko 150.000 komada. Alarmiranje na mobitelu oko preniske temperature, previsoke vlage ili nestanka struje uvelike su nam pomogli i omogućili mirniji san.
Puno ste eksperimentirali prije nego što ste pronašli pravi recept. Sjećate li se kakvih "spektakularnih promašaja"? A koja se kombinacija odmah pokazala kao pun pogodak?
Nekada je metoda „pokušaja i promašaja“ jedina koju si možete priuštiti.
Strojevi su napravljeni za vodu i brašno, a mi smo tu dodali i batat, kasnije i proteine koji su još veći problem.
U početcima, očevi pajceki danima su jeli tjesteninu dok nismo usavršili omjere i tehnološke procese proizvodnje. Show je bio kada smo Spar-u predali uzorke tjestenine s proteinima a pri čišćenju pogona za audit zametnuli knjižicu s recepturom. Dva dana od jutra do mraka, šogorica i ja, pokušavali smo dobiti 2 zamijesa tijesta koji će proći bez problema. Užasan stres a zamjes za zamijesom se ili zgruda ili ne prolazi kroz kalup. Tu sam stvarno mislio da smo ispali iz projekta prije nego smo u njega ušli. Nije lako biti tehnolog kada vam to nije struka.
Pun pogodak je bio durum krupica i voda, tu nije bilo puno kemijanja, najbitnije je bilo vrhunsko brašno kao baza svega.
Koliko je zapravo kompliciran sam postupak proizvodnje tjestenine? Svi znamo kako izgleda kad se izrađuje u kućnoj radinosti. No, na što najviše morate obratiti pozornost kad proizvodite u tisućama komada?
Generalno nije kompliciran, kada imate točnu recepturu ali do njega treba doći. No je puno detalja na koje treba obratiti pažnju da bi to bila tjestenina kakvu želite.
Recimo kod tjestenine s proteinima, 1 dcl vode uništi cijeli zamijes ili je presuh ili je pre mekan, u oba slučaja ne prolazi kroz kalup i primorani ste baciti sve što ste zamijesili, u našoj situaciji svih 25 kg.
Potrebno je striktno držati se recepture i procesa pripreme, paziti na temperaturu hlađenja ovisno o kalupu i vrsti tjestenine koja se proizvodi, učestalo treba provoditi kontrolu dužine tjestenine, zamijes mora biti potpuno homogen kako tjestenina ne bi bila šarena, treba paziti na količinu punjenja na policu da se izbjegne sljepljivanje tijesta, također treba voditi brigu i oko temperature tjestenine koja izlazi iz stroja.
Kakve su povratne informacije od kupaca? Koliko su vam njihove kritike ili pohvale važne za daljnji razvoj proizvoda?
Reakcije kupaca su odlične, većina njih kada proba našu tjesteninu ostaje naš kupac. To je rezultat vrhunskih sirovina, moderne tehnologije, izbrušenih tehnoloških procesa i predanosti poslu koji radimo.
Kritike su rijetke ali su svakako dobro došle, jedna od njih je bila da su nam tagliatelle pre kratke i poslušali smo kupce, povećali smo dužinu tagliatella bez obzira što nam to usporava i komplicira pakiranje.
Planirate li neke nove proizvode u svom asortimanu? Možete li nam otkriti koje?
Naravno, ideja je more samo vremena je malo. U ovom trenutku u skladištu stoje nove sirovine koje čekaju biti isprobane kako bi nastao novi proizvod. Naša široka lepeza proizvoda omogućila nam je ovakvo pozicioniranje na tržište.
Nažalost to će ostati tajna, konkurencija je svuda oko nas i samo osluškuje.
Osim dijela koji ću prešutiti, otkrit ću vam da polako stječemo preduvjete za bez glutenske proizvode koji su također povratna informacija od kupaca odnosno tržišta.
Što vas je potaknulo da se prijavite u projekt "Startaj Hrvatska"?
To je vrlo jednostavno. Mi imamo vrhunski proizvod, sve što nam treba je „pola metra police“ u trgovačkom lancu kako bi takav proizvod bio svima dostupan a upravo je Startaj Hrvatska projekt koji to nudi.
Što biste izdvojili kao najveću vrijednost projekta "Startaj Hrvatska"?
Teško je izdvojiti najveću vrijednost pa ću ih spomenuti nekoliko.
Čisti papiri i usklada s zakonodavstvom rezultat su provedenog audita. Oduvijek se trudim da je sve po PS-u ali ekspertiza Sparovih auditora ukazala nam je na sve manjkavosti i potrebne dopune.
Marketing kakav si mi ne možemo priuštiti. Do jučer za nas je znalo do 5% kupaca, od danas za nas zna možda i preko 20% kupaca. Bilo bi zanimljivo znati podatak koliko je ljudi gledalo našu emisiju u projektu Startaj Hrvatska na Nova TV.
Ogromno znanje i iskustvo ljudi iz projekta nesebično nam je bilo posluženo gotovo na pladnju samo ih je trebalo implementirati. Imali smo priliku pričati s ljudima iz prodaje, nabave, skladišta, marketinga, uprave do kojih regularnim komunikacijskim kanalima ne bi nikako ili bi jako teško došli. Njihova razmišljanja i objašnjenja šire naše obzore, omogućuju nam bržu i bolju prilagodbu tržištu.
Broj prodajnih mjesta povećan je za 94 objekta u kojima se nalaze naši proizvodi. To je ogroman skok. Zamislite samo pokucati na 94 vrata i zasebno ponuditi svoje proizvode, puno njih bi nas i odbilo a frekvencija ljudi koji prolaze kroz trgovački lanac gotovo pa garantiraju prodaju proizvoda.
Projekt Startaj Hrvatska je prečica od proizvodnog pogona do košarice kupca.
