Više od 171 bilijun komada plastike pluta svjetskim oceanima, pokazalo je novo istraživanje koje prenosi BBC. Plastika ubija ribe i morske životinje i treba joj stotine godina da se razgradi u manje štetne materijale.
Koncentracija plastike u oceanima porasla je sa 16 bilijuna komada u 2005. godini, pokazuju podaci, a mogla bi se gotovo utrostručiti do 2040. ako se ništa ne poduzme, upozoravaju znanstvenici.
Prošlog su tjedna države potpisale povijesni sporazum UN-a o otvorenom moru s ciljem zaštite 30 posto oceana.
Kako bi dali novu procjenu o količini plastike, skupina znanstvenika analizirala je podatke počevši od 1979. i dodala nedavne podatke prikupljene na ekspedicijama koje mrežama kočare po morima skupljajući plastiku.
Plastika izbrojana u mrežama zatim se dodaje matematičkom modelu kako bi se dobila globalna procjena.
Tih 171 bilijuna komada plastike čine nedavno odbačena plastika i stariji komadi koji su se raspali, rekao je za BBC News glavni autor studije dr. Marcus Eriksen s Instituta 5 Gyres.
Plastika za jednokratnu upotrebu poput boca, ambalaže, opreme za ribolov ili drugih predmeta s vremenom se razgrađuje na manje dijelove zbog djelovanja sunčeve svjetlosti ili mehaničke degradacije.
Divlje životinje poput kitova, morskih ptica, kornjača i riba progutaju plastiku misleći da je plijen i mogu umrijeti od gladi jer im plastika puni želuce. Također ulazi u našu vodu za piće, a mikroplastika je pronađena u ljudskim plućima, venama i placenti.
Znanstvenici kažu da još ne znamo dovoljno o tome utječe li mikroplastika negativno na ljudsko zdravlje.
Koncentracija plastike u oceanima značajno je porasla s oko 16 bilijuna komada u 2005. na 171 bilijun u 2019. godini. Prije 2005. koncentracije su fluktuirale.
Dr. Eriksen kaže da znanstvenici nisu sigurni zašto je to tako, ali to bi se moglo objasniti strožim zakonodavstvom koje je zamijenjeno dobrovoljnim sporazumima, razgradnjom plastike ili činjenicom da je bilo prikupljeno manje podataka.
Profesor Richard Thompson sa sveučilišta Plymouth, koji nije bio uključen u studiju, rekao je da procjena pridodaje onome što znanstvenici znaju o onečišćenju mora.
Svi se slažemo da u oceanu ima previše plastike. Moramo hitno prijeći na istraživanje usmjereno na rješenja, rekao je za BBC News.
Najveća koncentracija oceanske plastike trenutačno je u Sredozemnom moru, a neke velike plutajuće mase pronađene su i drugdje, uključujući veliki plutajući otok pacifičkog smeća.
Autori sugeriraju da bi promjenjive razine onečišćenja prije 2000. mogle biti posljedica učinkovitosti ugovora ili politika koje su tada regulirale onečišćenje.
U 1980-ima je nekoliko pravno obvezujućih međunarodnih sporazuma naložilo zemljama da prestanu odbacivati ribarsku i pomorsku plastiku u oceane, kao i da očiste određene količine.
Kasnije su uslijedili dobrovoljni sporazumi za koje autori kažu da su možda bili manje učinkoviti i da bi mogli objasniti porast plastike od 2000. nadalje.
Autori tvrde da se rješenja moraju usredotočiti na smanjenje količine proizvedene i korištene plastike, a ne na čišćenje oceana i recikliranje plastike jer je manje vjerojatno da će to zaustaviti protok onečišćenja.
Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu PLOS ONE.
