U vremenu kada je isticanje najboljeg sebe na društvenim mrežama postalo norma, narcisoidne osobine, čini se, postale su sveprisutne.
Nepristojna ponašanja poput ovlasti, nadmoći i samopohvala su osobine koje su možda češće u današnje vrijeme, ali biti narcisoidan i dalje se smatra patološkom osobinom ličnosti, sličnom sadističkom, manipulativnom ili čak psihopatskom ponašanju.
Međutim, studija iz 2021. godine provedena na 270 ljudi prosječne dobi od 20 godina, daje više zasluga ideji da narcistička ponašanja nisu uvijek vođena istim stvarima kao psihopatska ponašanja.
Dugo je vrijeme bilo nejasno zašto se narcisoidne osobe upuštaju u neugodna ponašanja, poput samočestitanja, jer to zapravo tjera druge da manje misle o njima. Naša studija otkriva da narcisoidne osobe nisu grandiozne, već prilično nesigurne, naglašava klinički psiholog Pascal Wallisch sa Sveučilišta New York (NYU).
Točnije, rezultati sugeriraju da se narcisoidnost bolje razumije kao kompenzacijska prilagodba za prevladavanje i prikrivanje niske samopoštovanja, nadovezala se na koleginu izjavu klinička psihologinja Mary Kowalchyk, također s NYU-a.
Psiholozi već razlikuju dvije prilično različite vrste narcisoidnih osoba: 'ranjive narcise' koji imaju nisko samopoštovanje, tjeskobu zbog privrženosti i vrlo su osjetljivi na kritiku; i 'grandiozni narcisi', koji imaju visoko samopoštovanje i razinu samoveličanja.
Najnovije istraživanje, koje je objavljeno u znanstvenom časopisu Personality and Individual Differences, pomaže da se to dvoje dodatno razdvoji.
Nesigurnost i osjećaj krivnje
Kowalchyk i njezin tim upotrijebili su niz mjera za procjenu razina različitih osobina, uključujući narcisoidnost, samopoštovanje i psihopatiju za svakog od svojih sudionika, i otkrili da je fleksibilno ponašanje snažno povezano s pojedincima koji također imaju visoku nesigurnost i osjećaj krivnje. Oni koji pokazuju psihopatsko ponašanje pokazali su i relativno niske razine krivnje.
Narcisi su nesigurni i s tim se nesigurnostima nose fleksibilnim ponašanjem. Zbog toga ih drugi dugoročno manje vole, što dodatno pogoršava njihovu nesigurnost, što onda dovodi do začaranog kruga fleksibilnog ponašanja, kaže Kowalchyk.
To je u suprotnosti s pojedincima koji pokazuju grandiozni narcizam, koji istinski vjeruju u svoju vlastitu važnost i ne pokazuju znakove nesigurnosti. Za istraživače, razlika između to dvoje ide dalje od samo razlikovanja kategorija.
Mi smatramo da je ono što se prije smatralo grandioznim narcizmom zapravo bolje shvatiti kao jednu bihevioralnu manifestaciju psihopatskog ponašanja, napisao je tim u svom radu.
Priznaju da su potrebna daljnja istraživanja u raznolikijoj populaciji na većim periodima kako bi se potvrdili njihovi rezultati. No ova nova otkrića poklapaju se s malom studijom iz 2017. godine, u kojoj su skeniranja mozga narcisoidnih muškaraca otkrila emocionalni stres i sukobe kada im je pokazana njihova fotografija.
Fokusiranje na individualizam
Zapravo, bilo je proturječnih studija oko toga vole li narcisoidne osobe sebe ili ne. Preciznijim definiranjem dva tipa narcizma možemo doći do boljeg razumijevanja njihovog ponašanja, budući da oba tipa narcisoidnih osoba mogu uzrokovati stvarnu štetu ljudima oko sebe u obliku narcisoidnog zlostavljanja.
Patologiju na stranu, narcisoidne osobine, za koje se također smatra da su potaknute povećanim fokusom na individualizam, mogu se vidjeti kako se odražavaju u našem društvu kroz načine na koje pišemo s više "ja" nego "mi", tekstove u pjesmama koji su više fokusirani na sebe i pomak prema pričama koje se temelje na slavi.
Znanstvenici su izmjerili i te pomake. Na primjer, stope odobravanja izjave Ja sam važna osoba porasle su s 12 na 80 posto kod adolescenata između 1963. i 1992. godine.
Nadalje, razmetanje sobom na društvenim mrežama je nešto u čemu mnogi od nas sudjeluju, kolektivno formirajući i hraneći nesigurnosti zbog neuklapanja. Ta su ponašanja ukorijenjena u nas kao obavezno društvenu vrstu.
Dok su narcisoidne osobe notorno dobre u korištenju društvenih medija, manje je uvjerljivo mogu li društveni mediji povećati narcisoidnost, ali novi rad sugerira da povećanje takvih ponašanja, posebno samouzdizanja, ima smisla unutar okvira koji ovdje predlažemo, kao angažiranje s društvenim medijima inherentno uzrokuje stalnu društvenu usporedbu i procjenu, što bi moglo pogoršati nesigurnost u vlastitu vrijednost, pišu autori studije.
Dakle, sljedeći put kada budete spremni odbaciti nečije hvalisavo ponašanje kao samovažnost, možda bi bilo vrijedno razmisliti o tome da su oni samo - nesigurni.
Izvor: Science Alert
