Iako se danas smatra kako je privatnost u ovom digitalnom dobu skoro pa nestala, i dalje vjerujemo kako nitko ne može pratiti što radimo na WhatsAppu, Signalu, Telegramu i drugim aplikacijama. Kako do toga ne bi došlo, pobrinule su se i vlasnici ovih platformi koji su omogućili tzv. end-to-end enkripciju tako da su razgovori šifrirani za sve osim pošiljatelje i primatelje poruka. Takva enkripcija korisnicima daje osjećaj sigurnosti, što neki iskorištavaju i za dijeljenje i širenje zabranjenog sadržaja, uključujući i fotografije i snimke seksualnog zlostavljanja djece.
Tome se, naravno, mora stati na kraj, no također, važno je pronaći načine s kojima se neće ugroziti privatnost i sigurnost komunikacije svih ostalih korisnika koji ove platforme koriste za svakodnevno dopisivanje, razgovore i slično. U Europskoj uniji uskoro bi na snagu mogla stupiti regulativa čije su namjere plemenite - zaštita djece, no čiji je način implementacije prilično kontroverzan. I opasan.
Naime, uredbom o sprječavanju i borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu, platforme poput spomenutih WhatsAppa, Sigala, Telegrama i drugih, kao i e-mail servisi trebali bi omogućiti skeniranje sadržaja koji njihovi korisnici razmjenjuju. Dakle, sva bi naša komunikacija i sadržaj bili pod automatskim skeniranjem, odnosno nadzorom. Algoritam bi skenirao poruke i u slučaju da prepozna zabranjen sadržaj, odmah bi upozorio nadležne službe. Razlog skeniranja, prema prijedlogu uredbe, jest potraga za sadržajem u kojem je prikazano seksualno iskorištavanje djece. Dakle, osim pošiljatelja i primatelja poruka, u tom bi slučaju sadržaju poruka i mailova mogle pristupiti i treće strane.
Potrebna je otvorena i stručna rasprava
Da zaštita djece svakako mora biti važna tema, slaže se i Alen Delić, koji podsjeća na postojeći Akt o digitalnim uslugama koji se jednim dijelom bavi tim pitanje. Ipak, pri tome treba uzeti u obzir još jednu stvar: Kako god bilo, nikad se ne smijemo pitati samo što želimo, nego na koje sve načine i kako to možemo postići. To što se nekome nominalno neka ideja sviđa, ne znači da će ona dovesti do rezultata. I važno je da se o ovome vodi otvorena stručna rasprava – a ne da se svaka kritika automatski shvati kao protivljenje zaštiti djece, objasnio je za Zimo ovaj stručnjak za sigurnost i zamjenik predsjednika Hrvatske udruge menadžera sigurnosti.
Iako je jasno kako su dodatne mjere zaštite svakako potrebne, pogotovo na dijelu aplikacija gdje postoji rizik zlostavljanja ili tzv. groominga djece, postoji sve veći broj kritičara pristupa EU, koji upozoravaju na potencijalni problem sustavnog nadzora svih građana.
Možemo se zapitati što će biti u slučaju ako tehnologija za nadzor pogriješi pa npr. seksting dvoje tinejdžera prepozna kao seksualnu aktivnost u kojoj sudjeluju djeca pa te fotografije završe na nečijem računalu, što je grubo kršenje privatnosti. A ako netko ima pristup takvim osobnim i privatnim porukama, kako možemo znati da ih neće s nekim podijeliti ili iskoristiti na neki drugi način? Čak to ne mora napraviti namjerno, već netko može hakirati računalo takve osobe i dokopati se osjetljivog sadržaja.
Delić upozorava i na neke druge probleme. Naime, korisnici u EU bi, u strahu od nadzora, mogli početi tražiti alternativna i neprovjerena komunikacijska rješenja koja su izvan regulatornog okvira, što može rezultirati brojnim drugim neželjenim posljedicama: Važno je naglasiti da te kritike nisu usmjerene na cijeli niz drugih mjera koje su dobre i potrebne, nego isključivo na pitanje neselektivnog nadzora, naglasio je.
Otvaranje vrata kriminalcima
Dok je sama ideja pozitivna, njena primjena u spomenutom obliku mogla bi dovesti do puno većih problema osim samog masovnog nadzora. Naime, time bi se otvorila vrata privatne komunikacije trećim stranama, odnosno hakerima, kriminalcima, stranim vladama itd. Oni bi se lakše mogli dokopati privatnih i osobnih poruka, fotografija i podataka koje bi trebali ostati skriveni i zaštićeni samo između pošiljatelja i primatelja.
Kad jedna informacija postoji na više mjesta, onda i potencijalni napadači imaju više točaka napada. Ponekad je to potrebno, no kad govorimo o komunikaciji između dvije osobe koja je zaštićena end-to-end enkripcijom, dodavanje bilo kakvih drugih mjera, poput skeniranja sadržaja ili slanja dijela poruke trećoj strani, potpuno se ruši smisao takve komunikacije. Ako bi se to radilo sustavno, postavljaju se dva pitanja. Prvo, pitanje sigurnosti: Koliko time otvaramo prostor za druge, nelegalne aktivnosti? I drugo, pitanje privatnosti. Europski odbor za zaštitu podataka jasno je rekao da ovakav pristup nije u skladu s temeljnim pravima, komentirao je potencijalne opasnosti Delić.
Treba naglasiti kako nije riječ o novom prijedlogu, već je regulativa prvi put predstavljena još 2022., no priča se ponovno zahuktala nakon što je Danska preuzela predsjedanjem Vijeća EU. Njima je, naime, usvajanje ove regulative jedan od prioriteta i žele požuriti s njenim usvajanjem. A kako je riječ o iznimno bitnom pitanju za sve građane EU i njihovu privatnost, jasno je kako se s takvim odlukama ne smije požurivati. Također, osobe koje dižu ruke za takve prijedloge, moraju biti upoznate sa situacijom i potencijalnim posljedicama.
Privatnost ostaje samo - političarima
Zastupnici EU parlamenta takvo znanje, jasno, nemaju. Alen Delić kaže kako oni u biti niti ne moraju imati takvo znanje jer je njihova uloga donositi odluke, no pri tome je od velike važnosti slušati struku: Ova pitanja su iznimno multidisciplinarna i zahtijevaju uključivanje sigurnosnih stručnjaka, tehnologa, psihologa i edukatora. Samo na taj način možemo donijeti rješenja koja će doista štititi djecu, a istodobno očuvati prava i sigurnost svih građana. Politika određuje ciljeve, a struka mora pokazati put i načine.
Ako mislite da ti isti političari smatraju da nije riječ o opasnoj regulativi jer ona vrijedi i za njih same te bi se i njihove poruke mogle skenirati i biti predmetom nadzora - varate se. Naime, oni su zaštićeni prema pravilima profesionalne tajne tako da oni pravo na svoju privatnost imaju. Kako se takve odluke ne bi donijele preko noći i bez utjecaja struke, ali i javnosti na koju se te odluke i odnose, pokrenuta je građanska inicijativa Fight Chat Control. Na njihovim stranicama možete vidjeti koje su države podržale ovu uredbu te se na istom mjestu možete kontaktirati zastupnike EU parlamenta iz svoje države i izraziti svoje neslaganje oko spomenute uredbe. Što se Hrvatske tiče, naši su političari dali glas za prijedlog ove regulative.
