Prije nekoliko dana pisali smo o pokretanju prvog hrvatskog VC fonda putem kojeg Hamag-Bicro želi osigurati 200 milijuna za startupe, no priča nije tako sjajna kako se na prvu čini. 

Imati startup danas je veliki izazov, jer i taj mali startup se mora na neki način financirati. I dok čitamo brojne uspješne priče iz svijeta, pa čak i iz Hrvatske, malo je sretnika koji osiguraju investicije za svoj daljnji rast, i to većinom govorimo o stranom kapitalu. 

Vladin plan da otvori prvi hrvatski VC fond na prvu izgleda zanimljiva ideja, no pitanje se postavlja postoji li dovoljno relevantni kadar za vođenje takvih sektora? Imamo li u Vladi ljude koji razumiju startup ekonomiju?  

Neka pitanja potražili smo kod uspješnih hrvatskih poduzetnika, Hrvoje Prpića, Saše Cvetojevića i Mihovila Barančića, ljudi iza kojih stoji nekoliko godina rada sa startupima. 

Mihovil Barančić smatra da je pokretanje VC fonda od strane Vlade moguće, te kako će iduće godine čak i napraviti nešto. “Nepopravljivi sam optimist u vezi razvoja startup scene i mislim da je to ipak godina u kojoj su izbori pa treba ipak nešto pokazati.”, spomenuo je Mihovil.  

Hrvoje Prpić s druge strane je skeptičan. “Ja sam vrlo skeptičan prema ovome. Kako će to završiti možemo vidjeti na primjeru Slovenije koja je to pokušala i još uvijek pokušava, ali bezuspješno.” 

Saša Cvetojević podržava ovu inicijativu Vlade, no s dozom skepticizma “Svaka inicijativa tog tipa je dobra, jer Hrvatska značajno zaostaje za regijom, a pogotovo za zapadnim zemljama po tom pitanju. Nemamo VC fond i nemamo infrastrukturu koja bi zadovoljavajuće poticala poduzetništvo mladih i inovativnih ljudi. Ako bi se ovaj projekt realizirao, to bi bio signal i privatnom sektoru da se ozbiljnije uključi, te bi pomoglo razvoju mnogih projekata sa visokom dodanom vrijednošću.” 

“Ukoliko startup ima globalne ciljeve, a mora imati jer će inače propasti, onda je teško voditi posao iz Hrvatske, stoga je potrebno preseliti tvrtku u Ameriku ili London. Rijetki su oni kao Rimac koji imaju snage oduprijeti se tom trendu, a još su rjeđi oni koji su istovremeno i uspješni.” — mišljenja je Prpić. 

Drugi problem je, dodaje Prpić, što država ulaže novac da bi zadržala startupe u Hrvatskoj, ali očekuje da privatni novac matcha javni novac. U Hrvatskoj nema 200 milijuna kuna privatnog novca koji će matchirati javni, a država se sama neće usuditi uložiti 200 milijuna kuna u visokorizične projekte, pogotovo u našem okruženju gdje ljudi razmišljaju kratkoročno radije od dugoročnog pa  gledaju kako će uzeti tih 200 milijuna nego kako će od toga napraviti 400. 

Barančić se osvrnuo i na prijašnji projekt Startup Croatia koji je trebao poticati startupe, no od države su dobili samo tapšanje po ramenu, stoga su se i sami odlučili pokrenuti zagrebački inkubator poduzetništva ZIP kao jedan od dijelova startup ekosustava, na što su se trebali nadovezati i akceleratori i VC fondovi. “U to vrijeme su i ostale institucije shvatile da nam to treba, te da strani VC fondovi neće tek tako doći u RH, pa je krenula inicijativa (da budemo točni 3 različite) od strane Hamaga/Minpa, HBOR-a i od Bicro/MZOS”. 

Činjenica je da je Vlada brzo uvidjela da potreba za VC fondom postoji, ali nema novca za ulaganja, te njihovi proračuni nisu tako nešto uključivali. U to vrijeme poznato je da se pojavila Svjetska banka sa idejom da osigura kredit od 20/40 milijuna eura s kojim bi se to pokrenulo, no naše su institucije zaključile da kredit nema smisla nego da će one to isfinancirati iz EU fondova 2017.  

Naravno, čekati 2017. je suludo, a poznato je da Vlada ima dva napisana projekta koji stoje. Barančić smatra da je potrebno pokretanje ozbiljnog tehnološkog razvoja te da se to ugradi u proračun ili podigne takav kredit, a kasnije se nastavi priča s korištenjem EU fondova po uzoru na Bugare. 

Problem je i u vođenju samog VC fonda. “Problem je da država raspiše natječaj i bude jedan od investitora u privatno vođeni profesionalni VC fond, da krene u suradnju s nekim postojećim ili još gore da sama kroz neku od svojih institucija krene upravljati tim fondom. To ne funkcionira nigdje u svijetu, pa neće niti kod nas.”, zaključuje Barančić. 

Poduzetnici samtraju kako je to razmišljanje na nivou “mi bismo rado, mora se, treba se”, no kao što se vidi svi su vrlo skeptični. U vrijeme loše ekonomske situacije teško je doći do novca. Hrvatska je već šestu godinu u recesiji, a svjetla budućnost se ne nazire. Vlada želi zadržati startupe u Hrvatskoj no da bi joj to uspjelo trebaju pokazati djelom da su spremni i oni riskirati i pomoći startupima koji će otvoriti nova radna mjesta i plaćati nove, ionako velike poreze. Nitko ne želi slušati puste priče, ljudi žele vidjeti dijela, stoga ostaje nam pričekati da vidimo koliko je država spremna zapravo pomoći startupima.

Foto izvor