Rusija se sprema započeti s proizvodnjom nove verzije svoje interkontinentalne balističke rakete (ICBM) RS-24 Jars, sa završnim stupnjem koji uključuje puno mobilnije neovisne bojne glave, sugeriraju najnovija izvješća. Portal The War Zone piše kako se očekuje da će nove promjene na spomenutom završnom stupnju tog projektila učiniti da to oružje protivnici mogu mnogo teže pratiti i presresti, kao i poboljšati njegovu preciznost te njegove sveukupne mogućnosti.
Vijest objavljena na Telegramu
Najnoviji dokazi upućuju na to da je Rusija spremna započeti serijsku proizvodnju projektila Jars, koji bi se u početku koristili na cestovnim mobilnim lanserima. Vijest o tome objavljena je na Telegramu, kako prenosi MilitaryRussia.ru, te je navodno trenutačno u tijeku rad u više različitih obrambenih tvornica kako bi se pripremile za izradu projektila Jars.
Web-stranica Ruske vlade navodi da se korporacija Moskovskog instituta za toplinsku tehnologiju (MIT) priprema za početak proizvodnje nove, mobilne varijante tog projektila koja nosi naziv Yars-M, izvijestio je MilitaryRussia.ru. MIT-jeva je zadaća proizvesti projektil 15Zh80 na kruto gorivo, koji se razlikuje od ranijih projektila Jars i drugih ruskih ICBM projektila, po tome što će koristiti neovisne projektile koji se odvajaju već nakon lansiranja, ili takozvane IPBV-ove.
Razlika između MIRV i IPBV projektila
Inače, većina ICBM-ova s više bojnih glava nosi više projektila za ponovni ulazak u atmosferu (MIRV), a svaki od njih onda može pogoditi zaseban cilj. Svi MIRV-ovi nalaze se u završnom stupnju projektila i tek se tada odvajaju od ostatka ICBM-a.
Nasuprot tome, projektil s IPBV konfiguracijom odvaja svoje pojedinačne projektile s bojnim glavama nakon lansiranja, koji onda potpuno neovisno lete prema svom konačnom odredištu, u biti se ponašajući kao manje rakete od kojih svaka ima svoj pogonski sustav i vlastitu bojnu glavu. To znači veću sposobnost pogađanja neovisnih ciljeva.
Korištenjem IPBV-a svaka bojna glava može slijediti putanju koja je puno neovisnija o putanji glavnog projektila, dopuštajući jednom ICBM-u da baci kišu bojnih glava na mnogo šire geografsko područje. Takva vrsta ciljanja također može biti preciznija jer projektili u tom slučaju nisu ograničeni jednom putanjom leta.
Moguća konfiguracija projektila Yars-M
Ipak, bilo da je riječ o MIRV ili IPBV sustavu, ostaje činjenica da je presretanje ICBM-a bilo koje vrste, već u startu vrlo težak zadatak. Isto tako, izvješće Centra za analizu strategije i tehnologije (CAST) sa sjedištem u Moskvi daje uvid kako bi IPBV u Jarsu mogao izgledati te uključuje crtež objavljen u njihovu časopisu. Na tom crtežu prikazana je trostupanjska raketa, pri čemu se očekuje da će prvi stupanj 15Zh80 biti isti kao i kod izvornog Yarsa. Drugi stupanj nove rakete mogao bi se razlikovati od osnovnog Yarsa, s vjerojatnom drugačijom ugradnjom raketnog motora. Na koncu, treći stupanj projektila nosi IPBV na spomenutom objavljenom crtežu.
Possible layout for YaRS-M, a Russian ICBM currently in development (courtesy of @DnKornev).
— krakek (@krakek1) May 15, 2023
From contracts we know that it would have parallel staging/deploying modules (“БИР”), common first stage and overall dimensions.
Hence a novel second stage is plausible. pic.twitter.com/gUN9zuaR7G
Nejasno je koliko bi točno IPBV-ova Jars-M mogao nositi i kakvu bi vrstu eksplozivne snage mogao imati. Vrijedno je istaknuti i da projektil na crtežu izgleda prilično generički i također ima konstantan promjer, za razliku od Yarsa, koji je tanji prema nosu. Dok bi se profil Yars-M također mogao promijeniti, prikaz je uglavnom sličan prošlim vrstama IPBV koncepata viđenima iz Rusije.
Bez obzira na nepoznanice o konfiguraciji projektila Jars-M, CAST napominje da bi modularni raspored projektila trebao omogućiti niz različitih opcija nosivosti, što bi moglo uključivati različitu količinu bojnih glava, bojne glave s različitom snagom, kao i razna pomagala za probijanje protuzračne obrane.
Ima i nedostataka
CAST također ističe i jedan potencijalni nedostatak IPBV verzije projektila Jars-M u usporedbi s originalnim Jarsom. Taj se nedostatak očituje u smanjenoj ukupnoj masi trećeg stupnja, što znači da projektil brže gubi energiju te da bi to vjerojatno imalo učinak i na njegov maksimalni domet. Službeni domet izvornog Jarsa iznosi više od 10.500 kilometara.
Sugerira se i da će smanjena masa također značiti manje i lakše bojne glave, što bi zauzvrat moglo smanjiti i njihovu snagu. U osnovnom Yarsu svaki MIRV navodno ima snagu između 150 i 250 kilotona, iako je točan broj bojnih glava u izvornoj verziji Yarsa nepoznat. Ruski mediji ranije su pak izvijestili da svaki projektil Yars nosi čak 10 pojedinačnih nuklearnih oružja, no mnogi vojni stručnjaci vjeruju da je stvarni broj mnogo niži.
Montaža na isto vozilo kao i Topol-M?
CAST također smatra vjerojatnim da će nova raketa Jars-M zadržati dovoljno sličnosti s originalnom raketom tako da može koristiti isto cestovno mobilno lansirno vozilo, MZKT-79221, barem prema onome što je objavljeno na ruskim službenim stranicama za državnu nabavu. Riječ je o 16x16 transporter-dizač-lanseru (TEL) dizajniranom i razvijenom u Bjelorusiji, koji se također koristi u cestovnoj mobilnoj verziji starijeg interkontinentalnog projektila Topol-M.
Problem za SAD
Pod pretpostavkom da stvarno uđe u serijsku proizvodnju, Jars-M za SAD predstavlja posebne nove izazove njihovu sustavu obrane od balističkih projektila.
Američka mreža satelita, radara, drugih senzora i komunikacijskih čvorova, koji imaju zadatak identificirati i zatim pratiti lansiranja projektila i naknadno ispuštanje bojevih glava, imala bi težak zadatak otkriti i pratiti neovisne projektile Jars-M ICBM-a. Portal The War Zone piše da bi takvo oružje moglo čak zaprijetiti preplavljenjem spomenute mreže.
Zajedno s odgovarajućim razvojem hipersoničnog oružja, uključujući i ona koja se isporučuju drugim ICBM-ovima, čini se da Rusija poduzima usklađene napore u jačanju svojih sposobnosti nuklearnog odvraćanja.
Izvor: The War Zone
