Metode učenja i ispitivanja kakve su se godinama, odnosno desetljećima koristile u obrazovnom sustavu, čini se kako sve više gube smisao. Situacija se mijenja takvom brzinom da se tenutačnom stanju većina profesora i učitelja teško ili nikako prilagođava, no te su promjene zato prilično dobro prihvatili školarci i studenti. Što u biti i nije toliko pozitivno. Razlog tih promjena je, naravno, umjetna inteligencija, a njena posljedica je da varanje na ispitima i zadaćama nikada nije bilo gore.
To je za AP komentirao profesor Casey Cuny s više od 2 desetljeća iskustva u predavanju engleskog jezika. Objašnjava da se svaki zadatak koji danas daju učenicima da naprave doma, može pretpostaviti da će ga u potpunosti ili djelomično napraviti umjetna inteligencija. AI postaje sastavni dio naših života te radikalno mijenja način na koji učenici uče, a profesori poučavaju. Sve to stvara priličnu konfuziju jer više nije poznato što je varanje, a što nije.
Što je varanje u današnjem AI svijetu?
Moramo se zapitati, što je varanje. Jer ja mislim da su granice jako zamućene, objašnjava Cuny. Naime, učenici i studenti mogu koristiti AI da im napiše cijelu zadaću, no tu tehnologiju mogu iskoristiti samo za istraživanje, odnosno pomoć pri pisanju. Je li varanje ako chatbot napravi sažetak dugog teksta koje onda učenici zaista nauče, odnosno ako tekst koji su zaista oni napisali chatbot preuredi da izgleda bolje? Granice su zaista tanke u tim situacijama.
U nekim slučajevima učenici zaista žele iskoristiti AI samo kao pomoć, no s obzirom na to da im chatbotovi nude gotovo rješenje za njihove eseje, radove i istraživanja u jako kratkom vremenu, mnogi padnu u iskušenje i odaberu lakši put.
Upravo zato Cuny od svojih učenika traži da pismene zadatke rade prvenstveno u učionicama, pri čemu ih nadzire sa svog računala na kojem je instaliran poseban alat koji blokira pristup određenim stranicama. U svom poslu ne ignorira AI, već poučava učenike kako da ovu tehnologiju koriste za pomoć u učenju, umjesto za varanje.
Fokus na verbalnim zadacima
Na AP-u daju i primjer učiteljice iz srednje škole u Oregonu Kelly Gibson. Dok je ona prije od svojih učenika tražila pisanje eseja, sada se nastava i ispitivanje više bazira na verbalnim zadacima i razgovoru o razumijevanju tih zadataka.
No jasno je kako je AI već sada postao neizbježan alat, kako za učenike, tako i za profesore i nema smisla stavljati glavu u pijesak i uvoditi potpune zabrane kada je jasno da će ga mladi sve češće koristiti. Umjesto toga potrebno je pronaći neki balans u korištenju ove tehnologije koja bi značajno mogla unaprijediti obrazovanje, a u isto vrijeme spriječiti njeno iskorištavanje za varanje. Tako nešto, dakle, nije lako i predstavlja veliki izazov za sve u obrazovnom sektoru.
Škole i fakulteti se za sada snalaze na različite načine pa su tako na sveučilištu u kalifornijskom Berkeleyu zaposlenicima poslali nove smjernice o AI koje trebaju uključiti u svoj nastavni plan. U svojim planovima tako bi trebali objasniti studentima na kojim se kolegijima zahtjeva AI, na kojima je dopuštena djelomična uporaba, a na kojima je u potpunosti zabranjena.
Izvor: AP
