Ideja univerzalnog osnovnog dohotka mnogima se čini prilično zanimljiva, a posebno su za nju zagrijani tehnološki bogataši iz Silicijske doline. Prema njihovu razmišljanju, države bi svojim stanovnicima svaki mjesec trebale davati određenu svotu koja bi im trebala biti dovoljna život, pri čemu bi novac dobivali baš svi - i zaposleni i nezaposleni.
Razmišljanje iza te ideje jest da više ne bi trebalo biti siromaštva, a ljudi bi, kada imaju osigurane osnovne potrebe, mogli zarađivati kako bi si priuštili bolje životne uvjete, odnosno mogli bi raditi ono što vole i žele te ne bi prihvaćali poslove koji im se ne sviđaju, a sve bez straha da neće imati novca. Univerzalni osnovni dohodak posebno je popularan među tehnološkim mogulima jer upravo njihovi proizvodi poput npr. umjetne inteligencije prijete da će jednom ljudima uzeti poslove, a ako oni nemaju posla, odnosno novca, neće ga moći trošiti. A ako nema potrošnje, onda nema niti zarade za tehnološke i ostale kompanije.
Dosad je provedeno više istraživanja o univerzalnom osnovnom dohotku, a ovaj tjedan objavljeni su rezultati još jednog takvog eksperimenta koji je proveden u SAD-u. Projekt je započeo još 2019., a financirao ga je Sam Altman, odnosno njegov OpenAI. Riječ je o najvećem takvom projektu u SAD-u dosad u kojem je sudjelovalo 3 tisuće ljudi između 21 i 40 godina u Teksasu i Illinoisu čiji su godišnji prihodi bili niži od 30 tisuća dolara. Trećina sudionika dobivala je tisuću dolara mjesečno, dok je ostatak, odnosno kontrolna grupa, dobivao 50 dolara mjesečno.
Rezultati su pokazali, a to nije bilo teško pretpostaviti, da su oni koji su dobivali veću svotu novca, bili fleksibilniji pri traženju poslova koje zaista žele raditi. Zanimljivo je da su osobe koje su primale više novca bile aktivnije u traženju posla, no bile su puno selektivnije. Novac može povećati ljudsku težnju da donose odluke o zaposlenju koje će biti u skladu s njihovim individualnim okolnostima, ciljevima i vrijednostima, stoji u rezultatima studije.
Ne trebam uzeti loš posao samo zato što baš sada trebam novac. Imam priliku čekati i pronaći ono što mi odgovara, komentirala je jedna osoba koja je sudjelovala u istraživanju. Druga osoba objasnila je kako je zbog novca koji je dobivala svaki mjesec mogla prihvatila lošiju poziciju u branši u kojoj je htjela raditi te je tijekom dvije godine napredovala do bolje pozicije i puno bolje plaće.
Osobe koje su primale taj univerzalni dohodak povećale su svoju potrošnju za osnovne potrebe poput hrane, stanovanja i prijevoza, kao i za neke zdravstvene benefite poput proteza za zube i liječenje od alkoholizma. Na početku je novac utjecao na smanjenje stresa, no nakon dvije godine utjecaj tog dohotka na zdravlje se smanjio.
Iako je broj takvih eksperimenata sve veći, još smo jako daleko od potencijalnog uvođenja univerzalnog dohotka u stvarni život. Dosadašnji testovi zaista pokazuju pozitivan utjecaj takvog oblika prihoda, no stručnjaci upozoravaju kako uvijek postoji mogućnost da se dio ljudi jednostavno ulijeni i, ne radeći ništa, prima novac. Također, treba postaviti i pitanje o izvoru novca kojim bi se takav dohodak financirao jer države ne mogu samo izmisliti novac.
Izvor: QZ.com
