Čak i skromna dnevna šetnja mogla bi pružiti značajnu zaštitu od kognitivnog pada kod starijih osoba koje su u riziku od razvoja Alzheimerove bolesti. Novo istraživanje sugerira da već samo 3000 koraka dnevno može usporiti napredovanje te bolesti, iako je mehanizam iza toga još nije jasan. Znanstvenici sumnjaju na to da tjelovježba može utjecati na upalu ili protok krvi u mozgu.
Većina studija koja povezuje tjelovježbu sa zdravljem mozga oslanjala se na samoprijavljenu aktivnost, što ostavlja sumnju u njihovu točnost i uzročnost. Kako bi to prevladali, Wai-Ying Wendy Yau s američkog Sveučilišta Harvard i njezine kolege pratili su 296 kognitivno zdravih odraslih osoba, u dobi od 50 do 90 godina, pomoću uređaja za brojanje koraka tijekom tjedan dana. Snimke mozga procjenjivale su razine pogrešno presloženih molekula, tau proteina i beta-amiloidnog peptida, oba povezana s Alzheimerovom bolešću. Kontrolna praćenja provedena su svake dvije do tri godine, u razdoblju od tri do četrnaest godina, dok su godišnji kognitivni testovi procjenjivali pamćenje i brzinu obrade informacija.
Analiza je pokazala da su sudionici s povišenom razinom beta-amiloida u mozgu najviše imali koristi nakon aktivnosti od 3000 do 5000 koraka dnevno. Njihovo nakupljanje tau proteina bilo je usporeno, dok razine beta-amiloida nisu bile pogođene. Studija vezana za to objavljena je u časopisu Nature Medicine.
Tjelovježba na neki način usporava širenje tog tau proteina, koji je snažnije povezan s razvojem simptoma Alzheimerove bolesti nego amiloid-beta, kaže za New Scientist Charles Marshall s britanskog Sveučilišta Queen Mary u Londonu, koji nije sudjelovao u istraživanju.
Kognitivne koristi
Usporavanje rasta tau proteina povezano je s otprilike 40 posto sporijim kognitivnim padom tijekom razdoblja od devet godina, u usporedbi s onima koji su dnevno prelazili manje od 3000 koraka. Povećanje dnevnog broja koraka na 5000 do 7500 dodatno je poboljšalo koristi, s ukupno 54 posto sporijim padom. S preko 7500 koraka dnevno nisu uočeni daljnji dobici. Tu tau i kognitivne dobrobiti na kraju dostižu plato, napominje Yau za New Scientist.
Točan mehanizam koji stoji iza svega toga još uvijek nije poznat, no tjelovježba može smanjiti upalu izazvanu pogrešno presloženim proteinima, očuvati neuronske veze ili poboljšati protok krvi i razine zaštitnih hormona u mozgu.
Postojeća oštećenja koja još nisu dijagnosticirana ili primijećena mogu utjecati na sposobnost ili motivaciju za tjelovježbu, ipak upozorava Marshall.
Unatoč nejasnoćama, tjelesna aktivnost je niskotarifna i gotovo bez rizika. Mislim da je važnije naglasiti samu ideju redovitog bavljenja nečim. Ne mora to biti puno, niti visoke intenzivnosti, već se radi o tome da se tjelesna aktivnost obavlja dosljedno i s visokom učestalošću, kaže Marshall.
Yau na kraju ističe da su još potrebna kontrolirana istraživanja kako bi se potvrdilo utječe li broj dnevnih koraka izravno na nakupljanje tau proteina.
