Države članice EU-a usuglasile su u srijedu stajalište o uredbi za sprječavanje i borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu, poznatoj kao “chat control”, i sada mogu započeti pregovore s Europskim parlamentom o konačnom tekstu zakona.
Europski parlament je stajalište donio još prije dvije godine, ali u Vijeću EU-a pregovori su se oduljili zbog prigovora da bi nova uredba mogla uvesti masovni nadzor prihvatnih komunikacija građana.
Prema dogovoru država članica prijedlog o obveznom skeniranju kako bi se otkrili nelegalni sadržaji je odbačen u umjesto toga pooštreni su zahtjevi za platforme koje pružaju usluge razmjene poruka.
Države članice su se usuglasile da sadašnja privremena mjera, koja istječe 3. travnja sljedeće godine i koja aplikacijama za razmjenu poruka dopušta da dobrovoljno 'pročešljaju' sumnjivi sadržaj postane trajna.
Prema izvornom prijedlogu Komisije iz 2022., nadležne tijela u državama članicama imala bi pravo zatražiti od platformi da provjeravaju razmjenu poruka kako bi se otkrilo nelegalni sadržaj s fotografijama ili videozapisima seksualnog zlostavljanja djece.
U rujnu je dansko predsjedništvo predložilo kompromis prema kojem bi se pružateljima usluga internetske komunikacije moglo naložiti obvezno otkrivanje slika i videozapisa seksualnog zlostavljanja djece. Međutim, krajem listopada, zbog nedovoljne podrške među državama članicama, ta je opcija napuštena i predloženo je dobrovoljno provjeravanje chata.
Sada su se države članice složile da će platforme morati procijeniti rizik mogu li se njihove usluge zloupotrijebiti za širenje materijala o seksualnom zlostavljanju djece ili za vrbovanje djece.
Na temelju te procjene morat će provesti mjere kako bi se suprotstavili tom riziku. Takve mjere mogle bi uključivati stavljanje na raspolaganje alata koji korisnicima omogućuju prijavljivanje seksualnog zlostavljanja djece na internetu, kontrolu nad sadržajem o njima koji se dijeli s drugima i postavljanje zadanih postavki privatnosti za djecu.
Prema dogovorenom stajalištu Vijeća, države članice će odrediti nacionalna tijela koja će biti odgovorna za procjenu rizika i koja će moći obvezati pružatelje usluga da provode mjere ublažavanja rizika. U slučaju nepoštivanja, pružatelji usluga mogli bi biti financijski kažnjeni.
Prema prijedlogu Vijeća, uvode se tri kategorija rizika online usluga - visokorizične, srednjerizične i niskorizične. Na temelju ove kategorizacije, vlasti mogu obvezati pružatelje online usluga klasificirane u kategoriju visokog rizika da doprinesu razvoju tehnologija za smanjivanje rizika povezanih s njihovim uslugama.
