Mate Rimac i njegova kompanija više su se puta našli pod kritikom medija i javnosti zbog kašnjenja s predajom financijskog izvještaja za 2021. godinu, kao i zbog preliminarnih izvještaja za tu poslovnu godinu prema kojima je zabilježen gubitak od 540 milijuna kuna. S podužom objavom na Facebooku Mate Rimac danas je, nakon što su jučer predali revidirani financijski izvještaj za 2021., detaljno objasnio zašto su toliko kasnili te je podsjetio da s predajom izvještaja kasni 20 posto kompanija, no samo je njegova na meti kritika.
Pri tome je naglasio kako je financijski izvještaj dokument koji doslovno nema koga drugog zanimati osim vlasnika firme te da je to za javnost potpuno nebitno, a pogotovo, kako je naglasio, za javnost u kojoj ljudi ne znaju razlikovati prihod od dobiti, a kamoli kompleksnije stvari poput konsolidacije međunarodnih grupacija vs. stand-alone izvješća lokalnih firmi/podružnica.
Nakon predaje revidiranog financijskog izvještaja Rimac se pohvalio da, ne samo da nemaju najveći gubitak za 2021., nego su ostvarili dobit od 644 milijuna kuna. Također, transparentno je objavio i podatke o financijama, plaćama, porezima, doprinosima, potporama itd.:
• Ukupan prihod: 1,46 milijarde kuna
• Dobit: 644 milijuna kuna
• Prikupljeno kapitala od investitora: 1,13 milijarde kuna
• EU i državne potpore: 17 milijuna kuna
• Porezi i doprinosi (ne računajući PDV): 78 milijuna kuna
• Ulaganje u istraživanje i razvoj: 298 milijuna kuna
• Broj zaposlenih na 31. 12. 2021.: 817 (kada je već 258 zaposlenih prebačeno iz Rimac Automobili na Bugatti Rimac)
• Prosječna bruto plaća: 18.422 kuna
• Prosječna neto plaća: 11.923 kuna
• Vrijednost imovine: 3,23 milijarde kuna
• Dugoročne obveze (dug/krediti): 66 milijuna kuna
Što se razloga kašnjenja predavanja revidiranog izvještaja tiče, Rimac ih je detaljno objasnio, što prenosimo u cijelosti:
2021. nam je bila suluda godina – razdvojili smo firmu na tri dijela (Iz Rimac Automobila d.o.o. nastali su Rimac Group, Bugatti Rimac i Rimac Technology) te preuzeli Bugatti od VW Grupe. Istovremeno smo zatvorili C rundu investicija (150 milijuna eura u 2021.) i zatvarali D rundu (500 milijuna eura) koja je na kraju završena 2022. Plus 'business as usual' – početak gradnje Campusa, lansiranje Nevere, istovremeno uvođenje novog ERP-a (što nas je možda i najviše unazadilo) itd. Zbog svih tih transakcija bili smo pod konstantnim due diligenceom i imali horde pravnika i financijaša VW-a, Porschea, Goldman Sachsa, Softbanka i njihovih big-four financijskih i pravnih savjetnika za vratom. Kad je transakcija napokon završila, trebalo je urediti odnose između firmi – koji prostor koristi Bugatti Rimac, a koji Rimac Technology i koliki najam tko kome treba plaćati? Koju komponentu Nevere proizvodi Bugatti Rimac, a koju Rimac Technology? Koje će usluge jedna firma pružati drugoj (npr. nema smisla da imamo dvije organizacije skladišta u istom prostoru iako je poslovanje dviju tvrtki potpuno različito, pa i to ima svojih nedostataka). Koji dobavljači moraju potpisati nove ugovore i s kojom firmom? Po kojim se cijenama vrše cross-company transakcije? Koji su ugovorni uvjeti? Ljudi koji su do jučer bili kolege i rješavali stvari pozivom sada moraju raditi ponude, pregovarati i imati ugovor za svaku aktivnost/komponentu koja se radi između tvrtki. To nas je pogotovo ubilo na Neveri, gdje Rimac Technology razvija i proizvodi ogroman broj sustava za Bugatti Rimac. Dok se to sve nije ispregovaralo, dogovorilo i potpisalo (doslovno stotine ugovora) i pet puta provjerilo, revizor nije mogao zaključiti godinu. Mogao bih sad pisati knjige o tome kako se stvari zakompliciraju kada tvrtku tako podijeliš i koliko se to odrazilo na naše poslovanje, kulturu i odnose ljudi, ali ću o tome nekom drugom prilikom. Uglavnom, to sve napraviti, a da se održi balans i fer 'arm's length' principle između dvije firme bio je lavovski posao koji je trajao donedavno. Da bi stvarno znali da su stvari 'arm's length', Bugatti Rimac sada treba gledati na tržištu postoji li bolji dobavljač od Rimac Technologyja. I ponekad, za neke elemente, upravo je to ishod i posao dobije netko treći. Pa se onda postavlja pitanje ima li smisla da se Rimac Tech uopće bavi nekim od tih stvari koje smo prije radili za Neveru jer je bilo in-house (npr. gumbiće/elemente interijera), a sada je za drugu firmu – iako je 'sestrinska', mora biti na tržišnim principima. Ali to je opet tema za sebe.
Također, u istoj objavi na Facebooku objasnio je i kako su se brojke preokrenule pa su tako od najvećeg gubitnika na tržištu postali tvrtka koja ima jednu od najvećih dobiti: Razlika je u priznavanju 'fair market value' udjela u Bugatti Rimac, tj. razlika između knjigovodstvene vrijednosti imovine koju smo uložili u zajedničku tvrtku s VW-om/Porscheom (a uložili smo naše hypercar poslovanje – sve što je vezano za Neveru), dok udio od 55 % u Bugatti Rimac d.o.o. vrijedi znatno više od knjigovodstvene vrijednosti uložene imovine. Razlika između te dvije brojke, prema međunarodnim računovodstvenim standardima, morala je biti prihod u godini transakcije.
Na kraju je naglasio da je sve to nebitno, a evo i zašto: Zato što su investitori samo u posljednje dvije godine uložili 700 milijuna eura keša u firmu. I da je, teoretski, gubitak iznosio 200 milijuna eura (umjesto 70 milijuna, koliko je iznosio bez korekcije udjela u BR), to je stvar tih ljudi koji ulažu svoj novac u firmu i znaju zašto to rade. Ima li firma gubitak od 540 milijuna kuna ili dobit od 644 milijuna kuna, nema nikakvog utjecaja ni na koga osim navlasnike. No tko voli, nek' izvoli – izvještaj je iznimno detaljan i gotovo sto stranica dug.
Na kraju objave naglasio je kako nakon drame s revizorskim izvještajem za 2021., koja je napokon gotova, više neće kasniti te će se i dalje truditi biti maksimalno transparentni.
