Gradovi diljem svijeta utječu na količinu oborina, a mnogi imaju više oborina od okolnih ruralnih područja. Taj učinak oborina u gradu mogao bi imati značajne implikacije na buduće planiranje izgradnje gradova.
Baš kao što imate urbani toplinski otok, imate i urbani kišni učinak, kaže Dev Niyogi sa Sveučilišta Texas u Austinu.
Niyogi i njegov tim analizirali su satelitske podatke od 2001. do 2020. godine, pokrivajući 1056 gradova u različitim klimatskim zonama. Otkrili su da se više od 60 posto tih gradova ponašalo kao "mokri otoci", primajući više oborina od obližnjih ruralnih područja. Neki gradovi, poput Ho Chi Minh Cityja i Sydneyja, imali su preko 100 milimetara dodatne kiše godišnje, dok su drugi, poput Seattlea i Rio de Janeira, bili među najsušnijima.
Njihovo istraživanje,koje je objavljeno u časopisu PNAS, je prvo koje je pokazalo da je urbani utjecaj na količinu oborina globalni fenomen. Moramo gledati na oborine i grad kao na interakciju, ističe Niyogi.
Urbana sredina može povećati ili potisnuti oborine kroz nekoliko mehanizama. Toplina koju apsorbiraju beton i zgrade može stvoriti uzlazne struje koje tvore kišne oblake. Strukturna "hrapavost" gradova može usporiti vremenske sustave, produžujući kišu u urbanim područjima. Onečišćenje zraka također može izazvati nastanak oblaka, iako ponekad može ohladiti zrak i smanjiti količinu oborina. Osim toga, urbanim područjima često nedostaje vegetacije, što ograničava isparavanje i vlagu u zraku.
Veličina, stanovništvo i položaj gradova također igraju ulogu. Veći gradovi u tropskim, umjerenim i obalnim regijama pokazali su najveće anomalije, dok su planinski gradovi imali manji utjecaj. S vremenom se razlika u količini oborina između vlažnih otoka i njihove okolice gotovo udvostručila, što Niyogi pripisuje brzoj urbanizaciji i klimatskim promjenama.
Urbanisti bi s vremenom mogli razmotriti sve te učinke kako bi ublažili poplave ili povećali količinu oborina u sušnijim područjima.
Izvor: New Scientist
