Nedavna pilot studija sugerira da bi ljudski mozak mogao razgraditi vlastito masno tkivo za energiju kada mu nedostaje glukoze, što nudi nove uvide u njegovu neuroplastičnost.
Španjolski neuroznanstvenici skenirali su mozgove 10 maratonaca (8 muškaraca, 2 žene) prije i nakon utrke od 42 kilometra. Njihova otkrića pokazuju da kada razina glukoze padne kritično nisko, neuroni mogu početi trošiti mijelin - masnu ovojnicu koja okružuje živčana vlakna.
Španjolski tim znanstvenika primijetio je značajno smanjenje mijelina u bijeloj tvari mozga, posebno u regijama povezanim s motoričkom kontrolom, senzornom obradom i emocionalnom integracijom.
Naša otkrića mogu otvoriti novi pogled na mijelin kao zalihu energije spremnu za korištenje kada uobičajene hranjive tvari za mozak nedostaju, objasnili su autori studije, koja je objavljena u časopisu Nature Metabolism. Unutar 24-48 sati nakon utrke, razine mijelina su se značajno smanjile. Međutim, dva tjedna kasnije, markeri mijelina počeli su se oporavljati, a do dva mjeseca su se stabilizirali kod šest sudionika koji su nastavili sa skeniranjem mozga.
Metabolička 'sigurnosna mreža'
Španjolski znanstvenici predlažu da mijelin funkcionira kao metabolička 'sigurnosna mreža', dopuštajući mozgu izgladnjelom glukoze da izvuče energiju iz odabranih područja, a pritom sačuva većinu svoje bijele tvari. To je u skladu s prošlim studijama na miševima, koje su pokazale da mijelin može poslužiti kao rezerva masti kada je glukoze malo.
Gubitak mijelina povezan je s neurološkim poremećajima poput multiple skleroze. Iako je veličina uzorka navedene studije mala, ona sugerira mehanizam preživljavanja koji je možda bio ključan za ljudsku evoluciju, omogućujući izdržljivo trčanje uz održavanje kognitivnih funkcija.
To bi moglo objasniti privremeni kognitivni pad koji se vidi kod trkača neposredno nakon maratona.
Izvor: Science Alert
