Kada uđete u raspravu o tome što će se dogoditi u idućih godina, kako će izgledati budućnosti i gdje će nas odvesti tehnologija, ulazite u jedan začaran krug u kojem svako misli da ima pravo. Naravno takve rasprave su obično teške, no kako smo stariji tako sve više shvaćamo da nemamo pojma što nas čeka i da smo svi na neki način u pravu.
Od malih nogu bio sam fasciniran tehnologijom, budućnošću, Sci-Fi filmovima i svemu što ide uz to, znači da nikad nisam bio previše ljubitelj povijesti, što su i dokazale moje ocjene u osnovnoj školi.
Sada, 20-ak i nešto godina kasnije, još uvijek me veže nešto što s osnovnom školom, a to je da sam još uvijek fasciniran tehnologijom i to više nego ikad prije. Ne mogu se zamisliti da radim nešto drugo, nešto što nije vezano uz tehnologiju, iako je to danas vrlo teško izvedivo, osim ako vam je cilj živjeti u šumi bez svega, što svakako smatram jednim izazovom.
Zadnjih godinu dana sve više se pronalazim čitajući članke i mišljenja futurista poput Raya Kurzweila i Stephena Hawkinga, gledam na svijet iz neke druge perspektive. Mobitel je za mene samo uređaj, a moja je zanimacija vidjeti kako će se taj uređaj razviti u idućih nekoliko godina, kako će utjecati na čovječanstvo. Mogu reći da sam neke stvari dobro procijenio, neke baš i ne, no nije teško “predvidjeti” neke stvari ako se baš svaka velika kompanija baci na to — posljednja takva stvar su tzv. fitnes aplikacije, koju su sve samo ne fitnes. To su aplikacije kojima ćemo upoznati naše tijelo, više nego ikad, a toga većina ljudi nije svjesna jer je to samo “još jedna aplikacija”.
Vjerojatno malo ljudi ovo gleda ovako, no osvrnite se na mobilnu industriju, vratite se samo 10 godina unazad i vidjet ćete kako smo primitivne uređaje imali. Mogli smo samo slati SMS i zvati, imali smo jednobojne ekrane i jedino što je dobro bilo jest trajanje baterije. Danas imate uređaje koji imaju rezoluciju ekrana veću nego što vaše oko može vidjeti, fotoaparate koji su u rangu s nekad profesionalnom opremom, video kamere koje stabiliziraju slike, a za što nam je nekada trebalo tisuće i tisuće dolara samo za softver. Danas više ni ne brinemo kako to radi, jer jednostavno radi. Ovdje bi mogao napisati cijelu knjigu o tome što današnji mobiteli nude, pa ćemo to ostaviti za neki drugi put, idemo se vratiti na budućnost.
Nedavno sam pisao članak o Rayu Kurzweilu koji kaže kako će se inteligencija računala i čovjeka izjednačiti do 2029. godine. Do 2029.! To je za samo 15 godina! Kad pričam s prijateljima o tome, većina ne shvaća činjenicu da ne da je to moguće, nego da će se to dogoditi. Isto tako, da smo ljudima u 80-im rekli da ćemo imati mobitel koji će biti spojen na internet, gdje ćemo imati video pozive, moći slati slike, koji će pratiti naše zdravlje, prepoznavati lice i govor, itd. proglasili bi nas ludima. Danas ljudi više ne žele reći za takve ljude da su ludi, jer smo kroz povijest dokazali da se tehnologija razvija brže nego što smo očekivali.
Roboti zamjenjuju ljude u tvornicama, a da toga nismo ni svjesni, jer mi još uvijek robote percipiramo kao mašine nalik ljudima koji žele komunicirati s nama na nekom “tvrdom” ne baš inteligentnom jeziku. Roboti se nalaze u velikim tvornicama (primjerice Tesla Motors), nalaze se u velikim postrojenjima gdje mogu raditi 0/24 sata bez greške, bez umora, samo im treba struja i softver. Roboti se nalaze u automobilima. Možda je teško shvatiti no u ne tako dalekoj budućnosti Googleov (ili neki drugi auto) će vas odvesti na određeno mjesto s jednom glasovnom naredbom i jednim klikom na gumb. To je to, nećete se zamarati koliko vam treba, kakav je promet, tko je zapeo gdje, jeste li popili čašu vina. Bit će to vrijeme kad ćemo se s zgražanjem sjećati “automobila s volanom i papučicama”. Čini mi se da će biti drugačije, ne kažem niti dobro niti loše, samo drugačije.
Da bi stvari bile još interesantnije Kevin Kelly, čovjek koji je pomogao u lansiranju prestižnog časopisa Wired 1993. godine osvrnuo se na svoje viđenje budućnosti u jednosatnom intervjuu koji možete pogledati ispod. Naime, Kelly kaže kako ćemo za 20 godina, proteklih 20 godina smatrati smiješnima. “Tek smo na početku početka svih promjena. Imamo osjećaj da se u proteklih 20 godina dogodilo puno toga, no relativno govoreći, ništa se velikog još nije dogodilo”
Kelly kaže i kako će privatnost promijeniti svoj oblik, odnosno ljudi će znati tko ih i kad prati, te će moći unaprijediti te podatke, dok se danas ljudi osjećaju kao da ih se špijunira, i ne mogu kontrolirati tko ih nadgleda ili koje informacije izlaze u javnost.
U prilog tome ide i Amazon koji je na svom smartphoneu predstavio, ne revolucionarnu tehnologiju, a koja omogućuje prepoznavanje lica iz bilo kojeg kuta. Facebookova tehnologija je skoro izjednačena s ljudima kada pričamo o prepoznavanju licu, a postoje stotine i stotine startupa koji u ovom trenutku razvijaju novi korak u prepoznavanju lica, govora, pokreta, čega već ne.
Na kraju ovog podužeg teksta volio bi se vratiti još na Kurzweila koji kaže kako ćemo uskoro imati tehnologiju veličine krvnih stanica koju ćemo moći koristiti kako bi pomoću clouda proširili memoriju i samim time znanje. Kurzweil često u svojim govorima tvrdi da ukoliko će čovjek htjeti napredovati tako brzim koracima, morat će prihvatiti tehnologiju koja će mu pomoći da prati razvoj. Da, bit ćemo “poluroboti”, cyborzi no naravno da sada to ne možemo shvatiti, borit ćemo se protiv toga kao protiv nečeg lošeg, no osobno vjerujem kako je to neizbježan smjer čovječanstva. Tehnologija je dio našeg života, svakim danom sve više. Oni koji to neće htjeti uvijek će moći živjeti na svoj način, ali bit će im teško.
Umjetna inteligencija je opasna stvar, boji se nje i Stephen Hawking i Elon Musk, no na nama je da je razvijemo na pametan način.
Za 20 godina svijet će jednostavno biti drugačije mjesto, poprilično drugačije.
